U okviru ovog Cochrane sustavnog pregleda literature pretražena je literatura objavljena do 4. kolovoza 2016. Istraživači su tražil kliničke pokuse o hormonskoj kontracepciji u pretilih ili debelih žena. Tražena su istraživanja u kojima je provedena usporedba pretilih ili debelih žena sa ženama normalne težine ili tjelesnog indeksa mase (engl. body mass index, BMI). Formula za računanje BMI glasi: težina (kg) / visina (metar kvadratni). Uključena su istraživanja svih vrsta. U prvoj verziji ovog sustavnog pregleda istraživači su se javili i autorima uključenih istraživanja kako bi se potencijalno pronašle dodatne studije koje nisu nađene pretraživanjem literature.

U ovoj obnovljenoj verziji sustavnog pregleda dodano je 8 novih istraživanja. Tako da sada aktualna verzija Cochrane sustavnog pregleda ima uključeno 17 istraživanja u kojima je sudjelovalo 68.813 žena. Prikazani su rezultati za 12 istraživanja različite kvalitete. Većina nije pokazala da hormonska kontracepcija dovodi do većeg broja trudnoća u pretilih ili debelih žena. Dvije od 5 studija koje su ispitale pilule našle su razliku između skupina ovisno o BMI. U jednoj su pretile žene imale veći rizik od trudnoće. Druga je pronašla manju stopu trudnoće u debelih žena nego u onih koje nisu bile debele. Druga studija je također ispitala novu vrstu naljepka za kožu. Debele žene koje su koristile naljepak imale su veću stopu trudnoće. U 5 istraživanja koja su analizirala hormonske kontraceptive u obliku implantata, 2 su istraživanja pokazala razliku između skupina po težini. Ispitani su starijih implantati koji se sastoje od 6 kapsula. Jedno istraživanje je pokazalo veću stopu trudnoća nakon 6 i 7 godina u žena koje su težile više od 70 kg. Ostala su opisala razliku u trudnoćama nakon 5 godina samo među skupinama manje težine. Rezultati istraživanja u kojima su ispitane druge metode hormonske kontracepcije nisu pokazali da je pretilost ili debljina povezana sa stopom trudnoća. Te metode uključuju injekcije, hormonsku spiralu i implantate s jednim ili dva štapića.

Uključena istraživanja općenito ne pokazuju povezanost između BMI ili težine i učinka hormonskih metoda. Pronađeno je malo istraživanja za svaku pojedinu metodu. Istraživanja koja su koristila BMI umjesto težine mogu pokazati je li količina tjelesne masti povezana s djelotvornošću kontracepcijskih metoda u sprječavanju trudnoće. Metode koje su istražene dobro djeluju ako ih se uzima u skladu s uputama. Ukpuna kvaliteta dokaza bila je niska, osobito u starijim istraživanjima. Međutim, mnoga istraživanja imala bi veću kvalitetu kad bi se uzimala u obzir njihova izvorna svrha, a ne usporedbe koje su u ovom sustavnom pregledu promatrane.