Alendronat je lijek iz skupine bifosfonata koji djeluju na način da inhibiraju resorpciju kosti koja je posredovana osteoklastima, bez izravnog djelovanja na stvaranje kosti. Indiciran je i u Hrvatskoj odobren za liječenje osteoporoze u postmenopauzi. Za alendronat se smatra da smanjuje rizik od prijeloma kralješka i kuka, no u posljednje vrijeme se mnogo govorilo o riziku da antiresorptivni učinak alendronata može dovesti do atipičnih prijeloma bedrene kosti što je dovelo u pitanje korisnost dugotrajne uporabe, a posljedično se propisivanje alendronata smanjilo za 50% u SAD-u. Sličan trend opadanja propisivanja ovog lijeka zamijećen je i u zemljama EU.

Najnovije istraživanje provedeno u Danskoj obuhvatilo je gotovo 62.000 pacijenata (starosti između 50 i 94 godine) koji praćeni od prvog propisivanja alendronata (u razdoblju od 1997.-2007.) pa sve do smrti ili kraja studije. Cilj je istraživanja bio proučiti povezanost između dugotrajne primjene alendronata i rizika za prijelom dijafize i subtrohanteričnog dijela bedrene kosti. Dizajn studije bio je tzv. ugnježdeno istraživanje parova (engl. nested case-control study) što je u biti kohortna studija u kojoj se, kada se promatrana pojava/ishod dovoljno akumulirala, iz većeg uzorka ispitanika odabire manji podskup koji se dalje analizira (kontrole nisu bez faktora rizika, nego bez ishoda, zbog toga je studija „case-control“). Takav je dizajn studije optimalan za procjenu utjecaja adherencije terapiji i kumulativne uporabe (u odnosu doza i godina uporabe) na rizik za prijelome kada se uzmu u obzir drugi čimbenici kod pacijenta koji mogu biti neuravnoteženi između ispitanika koji su doživjeli prijelome i pridruženih kontrola kod kojih prijeloma nije bilo.

Otprilike 8200 ispitanika koji su doživjeli prijelom kuka ili dijafize femura („cases“, tj. slučajevi) povezani su s ispitanicima koji nisu imali prijelome (kontrole). Nakon multivarijatne analize dobivenih podataka i prilagodbe podataka ovisno o prethodnim prijelomima, šećernoj bolesti i primjeni inhibitora protonske pumpe (koji mogu dovesti do pogrešne interpretacije rezultata), rezultati su pokazali da je uporaba alendronata tijekom više od 10 godina povezana s 30% manjim rizikom za prijelom kuka te nije uočen povećani rizik za prijelom dijafize femura. Autori su, nadalje, pretpostavili najgori scenarij gledano s farmakoepidemiološkog kuta, tj. da su svi prijelomi dijafize i subtrohanteričnog dijela bedrene kosti bili atipični i povezani s uzimanjem bifosfonata, uz pretpostavku da je stopa takvih prijeloma u općoj populaciji bila jednaka nuli te uz primjenu 95% intervala pouzdanosti omjera rizika i dobrobiti. Čak i u toj hipotetskoj situaciji se primjena alendronata pokazala korisnijom u prevenciji prijeloma nego neuzimanje lijeka.

Zaključak je studije da je kod pacijenata, koji u dugom vremenskom periodu i uz visoku stopu adherencije uzimaju alendronat, značajno smanjen rizik od prijeloma kuka, a značajno povećanje rizika od atipičnih prijeloma femura nije dokazano.