Poznato je da hipertenzivni poremećaji u trudnoći povećavaju rizik od kardiomiopatije tijekom peripartalnog perioda koji uključuje posljednji mjesec trudnoće i pet mjeseci nakon poroda. Međutim, povezanost hipertenzivnih poremećaja u trudnoći i kardiomiopatije kasnije tijekom života do sada je bila nepoznata.

Danski autori u istraživanje su uključili 1.075,763 žena koje su bile u drugom stanju barem jednom u razdoblju od 1978 do 2012. godine. Ukupno je zabilježeno 2.067.633 trudnoća, od čega je 3,7% zakomplicirano hipertenzivnim poremećajem. Tijekom perioda praćenja u prosječnom trajanju 17.9 godina, 1577 žena razvilo je kardiomiopatiju, pri čemu je 10% žena u anamnezi imalo hipertenzivni poremećaj u trudnoći.

U usporedbi sa ženama s normotenzivnom trudnoćom, žene s hipertenzivnim poremećajem u trudnoći imale su statistički značajno veći rizik od kardiomiopatije koji je trajao dulje od 5 godina poslije trudnoće. Omjer ugroženosti iznosio je 2,22 za ozbiljnu preeklampsiju, 1,86 za umjerenu preeklampsiju i 2,25 za gestacijsku hipertenziju.

Iako je ovim istraživanjem pronađena povezanost između hipertenzivnih poremećaja u trudnoći i dugoročne kardiomiopatije, autori zaključuju da je apsolutni rizik mali, stoga praćenje žena nakon trudnoće u tom pogledu nije potrebno. Ipak, liječnici bi trebali uzeti u obzir ovu povezanost kod žena koje se prezentiraju sa simptomima zatajenja srca.

S druge pak strane, preeklampsija predstavlja značajan rizični faktor za ishemijsku bolest srca pa u tom smislu American Heart Association preporuča detaljno praćenje nakon trudnoće.