Citološka analiza cervikovaginalnih razmaza prvenstveno se primjenjuje u svrhu sekundarne prevencije raka vrata maternice. Kao metoda ranog otkrivanja premalignih i malignih lezija poznata je kao Papa test. Osim citomorfološke analize stanica cervikalnog epitela, citolog pri analizi preparata svjetlosnim mikroskopom može dodatno analizirati i opisati mikroorganizme ili njihove citopatske učinke na stanicama. Stoga je u klasifikaciju citoloških nalaza vrata maternice „Zagreb 2002” uvršten dio koji opisuje mikrobiološki nalaz. Svaki Papa test izvješten na tom obrascu, a u Hrvatskoj ih je godišnje oko 450.000 predstavlja ujedno i citomorfološku procjenu mikrobiologije cervikovaginalnog brisa. U predefiniranom tekstu obrasca navode se kategorije: Bacillus vaginalis, miješana flora, funghi, Trichomonas vaginalis, Actinomyces, Gardnerella vaginalis, Chlamydia trachomatis, promjene povezane uz HPV infekciju, promjene povezane uz HSV infekciju te ostalo. Citomorfološke osobine pojedinih mikroorganizama promatrane svjetlosnim mikroskopom precizno su definirane te stoga omogućavaju brzu procjenu vaginalne flore te prisustva infekcije. Premda citomorfološka analiza mikrobiologije može biti vrlo korisna za ginekologa pri određivanju potrebne terapije, ona ima svoja ograničenja. Osjetljivost citodijagnostike pojednih specifičnih mikroorganizama različita je, ali uvijek niža od mikrobioloških analitičkih metoda koje treba koristiti u slučaju potrebe za preciznijim određivanjem mikrobioma te specifične terapije. Također, citomorfološki nalaz mikrobiologije uvijek treba upotpuniti s citolomorfološkom procjenom upalnih promjena na stanicama te kliničkim nalazom upale kod žene. Zaključak: Opisni nalaz mikroorganizama u Papa testu može se koristiti samo kao orijentacijska metoda koja ne bi smjela biti samostalna indikacija za specifičnu terapiju. Uz procjenu postojanja kliničkih znakova upale potrebna je najčešće preciznija mikrobiološka obrada cervikovaginalnih uzoraka.

Danijela Vrdoljak-Mozetič