03.05.2015.
Iako je riječ o rijetkom entitetu, detaljnim pregledom i dobro uzetom anamnezom, može se postaviti ispravna dijagnoza i u ordinaciji liječnika obiteljske medicine, koji je osoba prvog kontakta u dijagnosticiranju i liječenju mnogih akutnih stanja.
Ramsay Hunt sindrom je rijedak neurološki poremećaj, definiran kao akutna periferna facijalna neuropatija povezana s vezikularnim osipom u području zvukovoda, aurikule i/ili mukozne sluznice orofarinksa. Mogu biti zahvaćeni i drugi kranijalni živci (VIII, XI, X, V i VI). Šum u uhu, gubitak sluha, mučnina, povraćanje, vrtoglavica i nistagmus također mogu biti prisutni. RHS uzrokuje varicella zoster virus. Procjenjuje se da čini oko 16 % svih unilateralnih facijalnih pareza kod djece starije od šest godina te oko 18 % facijalnih pareza u odraslih.
Prikaz slučaja: 25-godišnja pacijentica javlja se na pregled u našu ordinaciju obiteljske medicine nakon desetak dana trajanja vrtoglavice te recentne pojave jake boli i vezikularnog osipa u području lijevog uha. Od jutra primjećuje otupljenost lijeve strane lica, nemogućnost voljnog zatvaranja lijevog oka, zaostajanje lijevog usnog kuta i tinitus lijevog uha.
Pri pregledu je afebrilna, utvrđuje se herpetički osip na ulazu i u početnom dijelu zvukovoda, bez afekcije bubnjića, spontani nistagmus desno te ljevostrana periferna pareza facialisa. Pri Rombergovu i Unterbergerovu testu pada ulijevo. Postavlja se dijagnoza herpes zoster oticus, te se učini pregled otorinolaringologa i audiološka obrada, koja pokazuje zamjedbenu nagluhost lijevog uha. Propisuje joj se kortikosteroidna terapija kroz dva tjedna uz gastroprotekciju, antivirusne lijekove, betahistin, uz preporuku mirovanja i izvođenja Cawthorne-Cooksey vježba. Nakon početka liječenja pacijentica se kontrolira za dva tjedna, šest tjedana te nakon tri mjeseca kod otorinolaringologa. Naše kontrole u ordinaciji obiteljske medicine su češće, uz korekcije terapije i preporuku intenzivne fizikalne terapije nakon prestanka akutne faze. S vremenom najprije nestaju eflorescencije, zatim nistagmus, u Rombergu postaje stabilna te zaostaje samo blaže zanošenje ulijevo u Unterbergeru i minimalno oštećenje mimične muskulature.
Zaključak: Ispravno postavljena dijagnoza već u ordinaciji liječnika obiteljske medicine i brz početak liječenja nakon pojave simptoma mogu spriječiti pojavu komplikacija, koje mogu uključivati trajnu slabost facijalne muskulature, nagluhost, oštećenja očiju ili postherpetičnu neuralgiju. Oboljeli mora biti pravovremeno educiran o njezi očiju kako bi se spriječila oštećenja rožnice. Međutim, manje od 50 % pacijenata ima potpun oporavak facijalnih funkcija. Iako je riječ o rijetkom entitetu, detaljnim pregledom i dobro uzetom anamnezom, može se postaviti ispravna dijagnoza i u ordinaciji liječnika obiteljske medicine, koji je osoba prvog kontakta u dijagnosticiranju i liječenju mnogih akutnih stanja.
Tina Zavidić, Đino Lovrinić