Disocijativno stanje slično je transu, karakterizirano je dubokom analgezijom i anestezijom, a definira se kao kataleptoidno stanje u kojem oči ostaju otvorene, refleksi gutanja i disanja očuvani te je zadržana kardiopulmonalna stabilnost. Ketamin je agonist opioidnih m-receptora, odakle proizlazi njegovo analgetičko djelovanje, i antagonist NMDA receptora, a učestalo se primjenjuje se kao intravenski anestetik jer davanjem u dozama 1,0-1,5 mg/kg intravenski (IV) ili 3-4 mg/kg intramuskularno (IM) izaziva disocijativno stanje. U manjim, subdisocijativnim dozama, ketamin uzrokuje analgeziju i dezorjentiranost.

Interes za primjenom ketamina kao analgetika sve je veći zbog čega je provedeno nasumično, kontrolirano, dvostruko slijepo istraživanje kojem je cilj bio vrednovanje analgetskog učinka i sigurnosti primjene ketamina u odjelima hitne pomoći. Ispitanici su bili 90 pacijenata zaprimljenih u hitnu službu s akutnim abdominalnim i mišićnokoštanim bolovima.

Pacijentima je dan ketamin intravenski u subdisocijativnoj dozi (0,3 mg/kg) ili morfin (0,1mg/kg). Fentanil se primjenjivao kao lijek-pomoć kod pacijenata kojima je bilo potrebno dodatno ublažavanje boli. Razine boli i nuspojave zabilježene su u 15., 30., 60., 90. i 120. minuti od davanja lijeka. Primarni rezultat, nakon 30 minuta od davanja lijeka, bio je sličan za ketamin i za morfin. Fentanil se kao lijek-pomoć koristio pojednako uz oba lijeka nakon 30 i nakon 60 minuta, no nakon 120 minuta fentanil je primijenjen 17% više kod pacijenata koji su primili ketamin. Više pacijenata na ketaminu nego na morfinu nakon 15 minuta od primjene prijavilo je nuspojave – omamljenost, dezorjentiranost, promjene raspoloženja i mučninu, ali ne i nakon 30 minuta. Sve nuspojave bile su kratkotrajne i nisu zahtijevale liječenje.

Rezultati ove studije pokazuju da je ketamin u subdisocijativnim dozama učinkovit i siguran analgetik te ga treba uzeti u obzir i za analgetsku primjenu, a ne samo kao anestetik.