Istraživačko pitanje

Ovo je obnovljena verzija Cochrane sustavnog pregleda koji je prvi put objavljen 2007. godine kako bi se odgovorilo na pitanje: kakvi su rezultati visoko-kvalitetnih istraživanja u kojima su analizirani načini za poboljšanje suradljivosti pacijenata u uzimanju njihovih lijekova.

Način pretraživanja literature

Autori su pretražili literaturu kako bi pronašli studije objavljene do 11. siječnja 2013. Pretraženo je šest baza podataka i reference drugih preglednih članaka te su kontaktirani autori relevantnih studija i preglednih članaka.

Izbor studija

Autori su u ovaj sustavni pregled uključili randomizirane kontrolirane pokuse koji su usporedili skupinu pacijenata koji su primali intervenciju za poboljšanje suradljivosti u uzimanju lijekova i skupinu koja intervenciju nije primala. Uključeni su klinički pokusi koji su mjerili suradljivost u uzimanju lijekova i kliničke ishode (primjerice krvni tlak), i u kojima je barem 80% pacijenata sudjelovalo u studiji do njena završetka.

Ključni rezultati

Studije su se značajno razlikovale po pitanju pacijenata koji su bili uključeni, analiziranih terapija, vrsta intervencija za poboljšanje suradljivosti, načina mjerenja suradljivosti i mjerenim kliničkim ishodima. Stoga nije bilo moguće kombinirati rezultate u statističkoj analizi da bi se dobio opći zaključak, jer te studije jednostavno nisu bile usporedive. Umjesto toga su u sustavnom pregledu sažete ključne osobine i rezultati pojedinih studija u tablicama te su opisani učinci intervencija u najkvalitetnijim studijama. U ovom obnovljenom Cochrane sustavnom pregledu uključeno je 109 novih studija pa je sada ukupan broj uključenih studija bio 182. U 17 studija koje su ocijenjene kao najkvalitetnije analizirane su složene intervencije u kojima je korišteno nekoliko različitih načina za poboljšanje suradljivosti u uzimanju lijekova. Te su intervencije često uključivale pojačanu potporu obitelji, vršnjaka ili zdravstvenih radnika kao što su farmaceuti, koji su često pružali edukaciju, savjetovanje ili svakodnevnu potporu u terapiji. Samo pet od tih kliničkih pokusa je pokazalo da su istraživane intervencije poboljšale i pridržavanje propisanoj terapiji i kliničke ishode, ali nije bilo moguće utvrditi zajedničke osobine tih studija koje bi definirale zašto su bile uspješne. Sve u svemu, čak ni najučinkovitije intervencije nisu dovele do velikih poboljšanja.

Zaključci autora

Vrste i učinci intervencija za poboljšanje suradljivosti pacijenata razlikovali su se među studijama. Nije jasno kako se na dosljedan način može poboljšati suradljivost pacijenata tako da se može ostvariti puni potencijal lijekova. Potrebno je više naprednih metoda za istraživanje načina poboljšanja suradljivosti u uzimanju lijekova, uključujući bolje intervencije, bolje načine mjerenja suradljivosti, i studije u kojima će biti uključeno dovoljno pacijenata da bi se mogli donijeti zaključci o klinički važnim učincima.