Uvod i epidemiologija

Pauk po svojoj prirodi nije agresivan, stoga je za ugriz potrebno mnogo paukova i prilika za susret s njima. Crna udovica će ugristi samo u samoobrani, ako je slučajno pritisnuta ili ako se popenje uz rukav, pa je stiješnjena između tijela i odjeće. Glavna sezona pojave latrodektizma je ljeto.

Crna udovica ubraja se među najpoznatije i najotrovnije paukove na svijetu. Dobila je ime po izrazito crvenim pjegama kojih ima najčešće trinaest, a koje se nalaze na kuglastom baršunastom crnom trbuhu. Broj pjega u stvarnosti je varijabilan, a može iznositi od nula do 17. Prema mišljenju nekih autora ženka nakon oplodnje proždire mužjaka, zbog čega je dobila ime crna udovica, naziv koji se udomaćio u mnogim jezicima (engl. black widow). Neki pak ne dijele to mišljenje, te smatraju da ženka ne pojede mužjaka, nego da on nakon oplodnje ugiba od iscrpljenosti. Otrovna je samo ženka koja ima tijelo dugo do 18 mm, dok je u bezazlenog mužjaka tijelo dugo do 5 mm. Pauk je u našim krajevima rasprostranjen na području Istre, Hrvatskog primorja i Dalmacije. Gradi gnijezdo uz rubove jaraka, ispod kamena, u šupljinama drveća, u grmlju, a najčešće u žitu. Prilikom žetve, kada čovjek razara njihova gnijezda, mnoštvo prestrašenih paukova, koji se inače drže svoje mreže, razmile se na sve strane i lako dolaze u dodir sa čovjekom. Paukovi ugrizaju i pri ostalim poljoprivrednim radovima, kao primjerice u vinogradu, radu sa sijenom i slično.

Pauk po svojoj prirodi nije agresivan, stoga je za ugriz potrebno mnogo paukova i prilika za susret s njima. Crna udovica će ugristi samo u samoobrani, ako je slučajno pritisnuta ili ako se popenje uz rukav, pa je stiješnjena između tijela i odjeće. Glavna sezona pojave latrodektizma je ljeto. Smatra se da zbog sve blažih zima i toplijih ljeta broj ovih paukova raste. U Zadarskoj županiji od 1995. do 2002. godine zabilježeno je 24, a u Istarskoj tri slučaja latrodektizma.

Mehanizam otrovanja

Otrov je primarno neurotropan te djeluje na središnji i autonomni živčani sustav, centralno i periferno. Posebno zahvaća presinaptička i sinaptička područja neuromuskularnih završetaka oslobađajući acetilkolin, a djeluje i na simpatikus, oslobađajući katekolamine, zbog čega se i javljaju neurovegetativni simptomi – znojenje, pojačano lučenje sline, povraćanje (kolinergički učinak) te povišeni krvni tlak, ubrzan i nepravilan rad srca (adrenergički učinak)

Otrovni aparat pauka čine štipaljke (helicere) u kojima su izvodni kanali i otrovne žlijezde. Ovojnica žlijezde ima mišićne slojeve te pauk može voljno uštrcati otrov ili ugristi, a da ne injicira otrov. Otrov crne udovice sadržava toksalbumine i lipoproteine sa fosfolipidima, proteilitičke enzime, hijaluronidazu i fosfodiesterazu. Primarno je neurotropan te djeluje na središnji i autonomni živčani sustav, centralno i periferno. Posebno zahvaća presinaptička i sinaptička područja neuromuskularnih završetaka oslobađajući acetilkolin, a djeluje i na simpatikus, oslobađajući katekolamine, zbog čega se i javljaju neurovegetativni simptomi – znojenje, pojačano lučenje sline, povraćanje (kolinergički učinak) te povišeni krvni tlak, ubrzan i nepravilan rad srca (adrenergički učinak). Toksičnost otrova varira prema godišnjem dobu, a hladnoća mu smanjuje toksičnost jer ga pretvara u kiselinu. Ugriz crne udovice, našeg najotrovnijeg pauka, u pravilu nije smrtonosan, osim ako je ugriženo malo dijete ili vrlo bolestan čovjek.

Klinička slika latrodektizma

15-20 minuta nakon ugriza javlja se neizdrživa bol u regionalnim limfnim čvorovima, a bol se širi po tijelu. Karakterističan je izgled lica kod ugriženih osoba – ''facies latrodetismica''. Smrt od ugriza crne udovice je rijetka i iznosi manje od 1%.

Ugriz je vrlo površan i gotovo bezbolan, tako da ga 50% ljudi uopće i ne zamijeti ili ne obrati pozornost na njega, misleći da je došlo do uboda travke ili trna. Osobe ubodene tijekom spavanja ne bude se od uboda. Vrijeme od ugriza do pojave prvih znakova otrovanja je promjenjivo i iznosi od 10 do 60 minuta.

Obično se 15-20 minuta nakon ugriza javlja neizdrživa bol u regionalnim limfnim čvorovima, primjerice u preponi nakon ugriza u nogu jer se otrov s mjesta ugriza širi limfom.

Od limfnih čvorova, bol se širi prema trbuhu, križima i nakoljenicama. Trbuh može biti bolan, napet i tvrd tako da latrodektizam može oponašati akutni abdomen, pankreatitis, žučne i bubrežne napadaje.

Na mjestu ugriza vidi se manji areal crvenila i lagano uzdignuta koža kao pri urtikariji. Nakon nekoliko sati pojavi se plavkasti kolobar oko izblijedjeloga područja. 

Opće stanje bolesnika brzo se pogoršava, javlja se profuzno znojenje, a koža cijelog tijela može postati preosjetljiva na dodir.

Žrtva ugriza crne udovice je nemirna i prestrašena, često ne može hodati i postoji strah od smrti – pavor mortis.

Bolesnik može imati i povišenu temperaturu, a također se može razviti i šok.

Karakterističan je izgled lica kod ugriženih osoba koji je ukočen i izgleda poput maske s bolnim osmijehom, jakim blefarokonjuktivitisom, poremećenim slinotokom i trizmusom masetera – ''facies latrodetismica''.

Može doći do izmjenjivanja tahikadrije i bradikardije, mioze i midrijaze, do konvergentne arterijske hipertenzije, izraženog znojenja i drugih sekrecija.

Toksin kao živčani otrov izaziva jaki stres na organizam djelujući na sustav hipofiza-nadbubrežna žlijezda što izaziva niz nespecifičnih simptoma. Tako dolazi do nesanice, anoreksije i opstipacije, a zbog bronhospazma i obilnog lučenja sekreta mogu nastupiti i teškoće u disanju. U muškaraca se ponekad javlja i prijapizam. Nakon nekoliko dana može se javiti i skarlatiniforman ili morbiliforman osip.

Klinička slika je teža u djece i starijih osoba.

Akutni bolovi traju 24 sata, a potom obično silaze u stopala i očituju se neuropatskim žarenjem tabana. Bolest traje oko tjedan dana uz neurastenične simptome. Smrt od ugriza crne udovice je rijetka i iznosi manje od 1%.

Liječenje latrodektizma

Hlađenje ledom mjesta ugriza na samom početku može tek kratkotrajno ublažiti bol. Neki drugi oblici laičke prve pomoći kao incizija nožićem ili sličnim sredstvima ili isisavanje otrova iz ugriznih ranica se ne preporučaju.

Pružanje prve pomoći na terenu podrazumijeva davanje analgetika i sedativa te što hitniji transport u zdravstvenu ustanovu. Hlađenje ledom mjesta ugriza na samom početku može tek kratkotrajno ublažiti bol. Neki drugi oblici laičke prve pomoći kao incizija nožićem ili sličnim sredstvima ili isisavanje otrova iz ugriznih ranica se ne preporučaju.

Najbolje i definitivno liječenje latrodektizma jest davanje antilatrodektičnog seruma uz nadzor zbog eventualne anafilaksije. Također, prije davanja antilatrodektičnog seruma može se dati premedikacija antihistaminikom nakon čega se injicira serum intramuskularno, a u najtežim slučajevima i intravenski (u 50 ml fiziološke otopine tijekom 15 minuta). Nakon 10-20 minuta od dobivanja seruma bolesnik osjeća olakšanje, a nakon tri sata slijedi potpuno ozdravljenje. U liječenju se mogu primijeniti intravenski preparati kalcija koji barem kratkotrajno smanjuju bol, a koriste se i u slučajevima kad nam nije dostupan antilatrodektični serum.

Literatura

1. Maretić Z. Naše otrovne životinje i bilje. Zagreb:Stvarnost, 1986;138-57.
2. Maretić Z. Crna udovica ipak nije bauk. Zagreb: Stvarnost, 1988.
3. Landeka N, Plenković J. Black widow – our experience. Arh Hig Rada Toksikol 2003; 54:11-8.
4. Meštrović J. i suradnici. Hitna stanja u pedijatriji. Zagreb: Medicinska naklada, 2011.;355-62.
5. Dzelalija B, Medic A. Latrodectus bites in northern Dalmatia, Croatia: clinical, laboratory, epidemiological, and therapeutical aspects. Croat Med J. 2003;44(2):135-8.