Tipovi tremora

Razlikujemo više različitih tipova tremora kao što su: fiziološki tremor, tremor u miru, intencijski tremor, posturalni tremor, akcijski (kinetički) tremor, ortostatski tremor, isometrički tremor, funkcionalni tremor, rubralni i cerebelarni tremor.
Tremor u miru prisutan je u mirovanju i karakterističan je za Parkinsonovu bolest. Intencijski tremor prisutan je tijekom pokretanja. Posturalni tremor nalazi se u pozicijskim položajima pri aktivaciji muskulature koja održava udove u gravitaciji. Kinetički (aktivacijski) tremor prisutan je pri pokretanju. Ortostatski tremor nalazi se na nogama tijekom stajanja. Ponekad se registrira isometrički tremor koji nastaje pri kontrakciji isometričke muskulature. Rubralni tremor prisutan je u miru, ali se pojačava aktivacijom muskulature. Cerebelarni tremor je spori tremor proksimalnih djelova udova, ruku i nogu, ali i tijela i glave u miru.

Fiziološki tremor

Fiziološki tremor karakteriziran je malim amplitudama, frekvencije od 6 do 12 Hz, a nalazi se u normalnih osoba u stanjima stresa i endokrinim poremećajima i pri upotrebi nekih lijekova, toksina i stimulativnih sredstava. Endokrini poremećaji koji uzrokuju tremor su: hipertireoza, hipoglikemija i feokromocitom. Lijekovi mogu uzrokovati fiziološki tremor su: litium, triciklički antidepresivi, fenotiazin, adrenalin, teofilin, amfetamini, tiroidni hormoni, isoproterenol, kortikosteroidi, valproat, levodopa i butirofenoni. Toksini kao što su živa, olovo, arsen, bizmut i ugljični monoksid mogu uzrokovati tremor. Prekomjerna primjena nekih dietetskih proizvoda kao što su kofein, glutamat i etanol mogu imati za posljedicu tremor.

Esencijalni tremor

Za esencijalni tremor značajno je da pijenje alkohola u velikog dijela bolesnika smanjuje tremor.

Esencijalni tremor nalazi se bez u pojedinaca bez pravog uzroka, a pojačava se u aktivnim kretnjama i stajanju. Obično je frekvencije od 4 do 7 Hz. Pojačava se pri fizičkoj aktivnosti i emocionalnom stresu, a smiruje se mirovanjem, opuštanjem i uzimanjem alkohola. Esencijalni tremor se klinički bitnije ne razlikuje od familijarnog tremora koji se nasljeđuje autosomalno dominantno. Obično se počinje manifestirat u dobi od oko 20 godina života ili pak oko 60 godine života. Tremor ruku često je udružen s tremorom glave, rjeđe tremorom nogu. Ponekad je udružena i bol u nogama, diskinezija ili ataksija. Ovaj tremor treba razlikovati od tremora u hepatolentiluklarnoj degeneraciji (Willsonova bolest) ili hipertiroidizmu. Taj blagi tremor frekvencije 5-9 Hz pogoršava se u slučaju psihološkog stresa i pokušaju održavanja posturalne muskulature npr. pri hranjenju. Za ovaj tremor značajno je da pijenje alkohola u velikog dijela bolesnika smanjuje tremor. Smatra se da nastaje zbog oštećenja neurona striatuma.

Ostale vrste tremora

Familijarni tremor

Familijarni tremor ne progredira tijekom vremena. Manifestira se povremenim blagim tremorom kojem nisu pridruženi nikakvi drugi simptomi kao niti trauma. Javlja se povremeno, uz tek blago jači intenzitet u starijoj životnoj dobi.

Parkinsonov tremor

Tremor tipičan za Parkinsonovu bolest frekvencije od 3 do 7 Hz nastaje u miru. Naziva se još i  "tremor brojanja novca", "tremor motanja duhana". Tremor je obično asimetričan. Obično zahvaća ruke, sa fleksijsko-ekstenzijskim ili addukcijsko-abdukcijskim pokretima prstiju. Rjeđe su zahvaćene noge i glava.

Ortostatski tremor

Ortostatski tremor nije čest, nastaje pri stajanju na nogama. Zbog tremora bolesnik teže hoda, posebno u mraku.

Senilni tremor

Ova vrsta tremora nastaje u strijih ljudi, životne dobi veće od 65 godina. Frekvenija tremora je 4-5 Hz. U samom početku javlja se na rukama, a vremenom može zahvatiti i glavu i donju vilicu.

Cerebellarni tremor

Cerebellarni tremor je obično frekvencije 3 do 5 Hz. To je tremor tijela koji zahvaća proksimalne dijelove tijela. Nalazi se u oštećenjima cerebelluma, Wilsoovoj bolesti, upotrebi nekih lijekova i toksina.

Histerični tremor

Histerični tremor može biti simptom konverzivnih neuroza. Ovaj tremor nema jedinstvenu frekvenciju.

Diferencijalna dijagnoza

Tremor dijagnosticiramo prema kliničkoj slici tj. manifestacijama pomnim pregledom bolesnika. Posebnu pažnju treba obratiti na dob pojavljivanja tremora, obiteljsku anamnezu, druge moguće bolesti, amplitudu i frekvenciju pokreta pri tremoru, vrijeme javljanja tremora i aktivnosti muskulature pri nastanku tremora.

Liječenje

Većina bolesnika sa tremorom ima esencijalni ili familijarni tremor. Lijek izbora je beta-blokator propranolol u dozi od 40 mg/dan do 240 mg/dan. U slučajevima kada je beta-blokator kontraindiciran zbog srčanih tegoba ili astme koristi se primidon u dozi od 62.5 mg/dan pa sve do 750 mg/dan. U nekim tvrdokornim slučajevima može se primijeniti i duboka moždana stimulacija stereotaktičkom operacijom talamusa. U slučajevima kada tremor nalazimo u sklopu drugih bolesti i sindroma potrebno je liječiti osnovnu bolest. U Parkinsonovoj bolesti tremor se liječi adekvatnom terapijom bolesti. Ako je tremor posljedica uzimanja lijekova potrebno je korigirati terapiju.

Literatura

Zaidat OO, Lerner AJ. The little black book of neurology. St.Louis: Mosby, 2002.
Poeck K. Neurologia. Berlin: Springer-Verlag, 1992.
Mumenthaler M, Mattle H, Taub E. Neurology. New York: Thieme, 2002.