Kardiovaskularne bolesti

Sposobnost vazodilatacije krvnih žila oštećena je kod osoba s aterosklerozom (39). Oštećenje srčanog mišića uzrokovano srčanim infarktom ili oštećenje mozga uzrokovano moždanim udarom je djelomično povezano s nemogućnošću krvnih žila da se dovoljno dilatiraju kako bi se omogućio dotok krvi u zahvaćena područja. Bol kod angine pektoris je također povezana s insuficijentnom dilatacijom koronarnih arterija. Oštećena dilatacija je identificirana kao neovisni čimbenik rizika za kardiovaskularne bolesti (40). Mnogo randomiziranih dvostruko slijepih placebo-kontroliranih studija je pokazalo da liječenje s vitaminom C konzistentno rezultira poboljšanjem vazodilatacije kod osoba s koronarnom bolesti srca kao i kod onih s anginom pektoris, kongestivnim zatajenjem srca, dijabetesom, povišenim kolesterolom te visokim krvnim tlakom (2,39). Poboljšanje dilatacije se pokazalo kod oralnih doza od 500 mg vitamina C na dan (39). Nekoliko studija je pokazalo kako dodaci prehrani vitamina C snižavaju povišeni krvni tlak (41). Mala studija na osobama s hipertenzijom je pokazala da uzimanje dodataka prehrani vitamina C od 500 mg/dan kroz 6 tjedana snižava sistolički krvni tlak u usporedbi s placebom (42). Još jedna studija u koju su bile uključene osobe s povišenim krvnim tlakom je pokazala da dnevno uzimanje dodataka prehrani vitamina C od 500 mg rezultira sniženjem sistoličkog krvnog tlaka od 9 % nakon 4 tjedna (43). Ipak, utjecaj vitamina C na krvni tlak još uvijek nije ispitan u opsežnim kliničkim studijama.

Karcinom

Studije provedene 70-tih i 80-tih godina prošloga stoljeća ukazale su da vrlo visoke doze vitamina C (10 g /dan intravenski 10 dana nakon čega je slijedilo uzimanje najmanje 10 g oralno neograničeno vrijeme) pomažu u povećanju vremena preživljenja te poboljšavaju kvalitetu života terminalnih pacijenata s karcinomom. Smrt stanica raka ovisna je o ekstracelularnom stvaranju vodikovog peroksida. Stvaranje vodikovog peroksida ovisno je o koncentraciji vitamina C - radikal vitamina C djeluje kao intermedijer u stvaranju vodikovog peroksida, odnosno djeluje kao donor elekrona (44). Dva klinička ispitivanja faze I kod pacijenata s uznapredovalim karcinomom su pokazala da se primjena vitamina C u dozama do 1.5g/kg dobro podnosi i sigurna je kod tih pacijenata (45). No, vitamin C se ne smije koristiti umjesto terapije za koju se pokazalo da je učinkovita u liječenju određenog tipa karcinoma (kemoterapija, radioterapija, itd). Ako osoba s karcinomom odluči uzeti vitaminske dodatke prehrani, važno je savjetovati se s liječnikom.

Diabetes mellitus

Kardiovaskularne bolesti (srčana bolest i moždani udar) su vodeći uzroci smrtnosti kod osoba s dijabetesom. Činjenica da je dijabetes stanje povećanog oksidativnog stresa vodi prema hipotezi da veći unos antioksidativnih nutrijenata može pomoći smanjenju rizika za kardiovaskularne bolesti kod osoba s dijabetesom. Potvrda ovoj hipotezi je 16-godišnja studija na 85 000 žena, od kojih ih je 2 % bilo dijabetičarki, a koja je pokazala da je uzimanje dodataka prehrani s vitaminom C (400 mg/dan i više) povezano sa značajnim smanjenjem rizika za koronarnu bolest srca (46).

Obična prehlada

U proteklih 30 godina, veliki broj placebo kontroliranih studija je proučavao učinke dodataka prehrani s vitaminom C na prevenciju i liječenje prehlade. Jedno randomizirano, dvostruko - slijepo istraživanje pokazalo je da su osobe koje su uzimale 500 mg vitamina C dnevno imale 66 % niži rizik za pojavu 3 ili više prehlada u petogodišnjem periodu u usporedbi s onima koji su uzimali 50 mg/dan vitamina C u obliku dodataka prehrani (47). Odrasle osobe otprilike dva do četiri puta godišnje pate od simptoma prehlade, a djeca čak i češće. Ipak, usprkos dugotrajnoj potrazi za adekvatnim lijekom, danas su nam dostupne samo indicije vezane uz profilaktičko i terapijsko djelovanje vitamina C na simptome prehlade. U razdoblju od 1971. godine., 21 kontrolirana studija izvedena je sa ciljem utvrđivanja djelovanja vitamina C u dozi od 1 g/dan i većoj na simptome prehlade. Ovim studijama nisu pronađeni čvrsti dokazi koji bi poduprijeli tezu dr. Linusa Paulinga da suplementacija vitaminom C smanjuje incidenciju obične prehlade u općoj populaciji. No ipak, u svakoj od 21 studije, vitamin C je smanjio trajanje epizoda i učestalost simptoma prehlade za prosječno 23 % (48). U članku iz 1999. revidirano je nekoliko istraživanja koja su se bavila čimbenicima koji utječu na intenzitet djelovanja vitamina C.

Pokazano je da unos vitamina C u dozi od 2g/dan i više, polučuje blagotvornije djelovanje nego unos u dozi od 1g/dan. Jednako tako, zaključeno je da vitamin C polučuje jače djelovanje kod djece nego kod odraslih (49). Revizijom 30 istraživanja, randomiziranih i ne-randomiziranih, koja u se bavila ulogom vitamina C u sprječavanju i liječenju obične prehlade pokazalo se da unos vitamina C u dozi od 1 gram dnevno tijekom nekoliko mjeseci ne dovodi značajno do blagotvornog djelovanja na učestalost prehlade. Međutim, i kod istraživanja koja su pratila terapijski i onih koja su pratila preventivni utjecaj vitamina C na vrijeme trajanja simptoma uočena je konstanta u smanjenju trajanja simptoma. Utjecaj vitamina C na smanjenje vremena prehlade kretao se čak do 39 %. Također je nekim studijama pokazano da veće doze vitamina C (>1 g/dan) imaju jače djelovanje (50). Često oralno uzimanje vitamina C neophodno je za povećanje plazmatske razine askorbinske kiseline te da bi se očitovao farmakološki učinak. Bubrezi reapsorbiraju sav vitamin C kad je dnevni unos između 60-100 mg/dan, a količina vitamina C u leukocitima se saturira na 100 mg/dan. Poznato je da prehlada smanjuje razinu vitamina C u leukocitima, što daje osnove za uzimanje dodataka prehrani s vitaminom C čak i u većim dozama (51). Rezultati nedavnih farmakokinetičkih studija ukazuju da dijeljenje dnevne doze i uzimanje vitamina C nekoliko puta tijekom dana, utječe na bolje održavanje plazmatskih razina askorbinske kiseline (52).