Sažetak

Protetski rad u usnoj šupljini utječe na kvalitetu govorne funkcije kod izgovaranja palatinalnih i apikodentalnih glasova. Proteza, kao strano tijelo u usnoj šupljini, neizbježno interferira s govorom. Stomatolog je izravno odgovoran za uspostavu normalne rezonancije i artikulacije, jer nadoknađuje i ispravlja deformitete oralnih struktura. U ovom radu opisujemo osnove govora te artikulaciju sibilanata i palatala kod nositelja protetskih radova. Govorne poteškoće obično su prolazne zbog adaptabilnosti jezika, a vrijeme prilagodbe ovisi o neuromuskularnoj sposobnosti, zdravstvenom stanju, temperamentu, veličini i obliku usne šupljine i trajanju bezubosti. Vrijeme potrebno za svladavanje teškoća prilagodbe, uključujući i one vezane za govor, ne bi smjelo biti dulje od 6 do 8 tjedana.

Govor je sredstvo verbalne komunikacije

Govor je sredstvo verbalne komunikacije među ljudima. Predstavlja zbir sposobnosti fiziološke i psihološke prirode koje su međusobno funkcionalno organizirane i namijenjene prenošenju govornih poruka. Govor je ljudski fenomen koji je rezultat složenih fizioloških procesa: respiracije, fonacije, rezonancije, artikulacije i integracije (slika 1). Te radnje zbivaju se u respiratornom sustavu, larinksu, supralaringealnim šupljinama (usnoj, nosnoj, ždrijelnoj) te mozgu. Harmonijom svih sustava dobiva se pravilan glas. Usna šupljina, kao glavni rezonator, ključna je za nastanak većine glasova, a svako strano tijelo utječe na krajnji ishod izgovora. Mobilne proteze utječu na strukture usne šupljine zadirući u meka i tvrda tkiva. Time mijenjaju oblik šupljine koja je godinama prije producirala pravilne glasove, a sada promijenjena, promijenjene glasove.1,2

Fonetske determinante za pravilnu izradu mobilne proteze

Iz kliničkih iskustava poznato je da postoji otežan govor kod nosioca totalnih proteza. Sharry spominje prvih 6-8 tjedana kao normalan period prilagođavanja.3 No, sve je individualno od pacijenta do pacijenta, a veliki udio u svemu ima i psihološki efekt, što naročito naglašava Seifert.4 Al Quran i suradnici bave se utjecajem psiholoških faktora na prihvaćanje potpune proteze te zaključuju o velikom utjecaju estetskog i fonetskog zadovoljstva na nošenje.5 Taniguchi je napravio umjetno nepce od crnog akrilata i područje nepca i okluzalne površine maksilarnih zubi premazao bijelim prahom alginata. Nakon izgovora zadanih riječi, mjesta na kojima je jezik došao u kontakt s umjetnim nepcem promijenila su boju zbog vlaženja.6

Akustička svojstva govora

Govorni trakt može se usporediti sa šupljom cijevi zatvorenom na jednom kraju, jednoličnog poprečnog presjeka i dužine 17,5 cm, što odgovara prosječnoj dužini govornog trakta odraslog muškarca. Glasovni zvukovi oblikuju se u šupljinama koje nemaju ravnomjerni presjek, već su na jednom ili više mjesta produžene odnosno sužene. Na primjer, pri izgovoru glasnika "s" i "š" gornji i donji zubi kao i gornja usna prepreka su prolazu zračne struje.7-9 Spektralni oblik i jakost govornog zvuka nisu na izlazu iz tijela isti kao što su na mjestu prvotnog izvora. Prvotni zvuk oblikuje se prolaskom kroz govorne organe koji imaju ulogu filtra, odnosno rezonantno pojačavaju ili antirezonantno prigušuju i apsorbiraju pojedine sastavnice prvotnog zvuka. Konačni zvuk je rezultat interakcije prvotnog zvuka i zvučnih karakteristika govornog prolaza. Vokalni trakt ima svoje rezonantne karakteristike. Djeluje kao filtar pojačavajući, odnosno prigušujući određene frekvencije. Konačni govorni zvuk ima nazubljen spektralni oblik. Zupci su naglašeni dijelovi spektra i nazivaju se formanti (F1, F2, F3). Broj formanata je neograničen.10,11 Formant je najmanja mjerljiva jedinica koja karakterizira glas, a svaki formant obilježava centralna frekvencija, frekvencijski raspon (širina formanta) i intenzitet centralne frekvencije (slika 2). Spektralni oblik suglasnika rezultat je interakcije izvornog zvuka i dodatnih frekvencijskih karakteristika govornog trakta. Izvor zvuka je turbulentni šum s naglašenim frekvencijama između 3000 i 6000 Hz. Veličina govorne šupljine, veličina prostora ispred i iza mjesta suženja te samo mjesto suženja uvjetuju rezonantna pojačanja, odnosno antirezonantna prigušenja. Fonetski kontekst, dob i spol govornika, individualne karakteristike govornog trakta, vrsta govora (formalni i neformalni), brzina govora, dijalekt te situacija i uvjeti u okolini utječu na artikulacijska i akustička svojstva govora.5,10

Utjecaj mobilnih proteza na govornu funkciju

Proteze su nadomjesna i terapijska sredstva za djelomično ili potpuno bezuba usta. Njima se, nadomještanjem zuba, popunjavaju slobodni prostori, ispravljaju štetne posljedice koje nastaju za vrijeme bezubog razdoblja te provodi profilaksa bezubog grebena i preostalih zuba.12 U gotovo svim slučajevima koji zahtijevaju protetsko liječenje potrebno je obratiti pozornost na govor i to od postavljanja dijagnoze i planiranja pa sve do završetka liječenja, bez obzira nastoji li se korigirati ili spriječiti probleme govora. Protetski rad, kao strano tijelo u usnoj šupljini, interferira s govorom, osobito kad:13,14 - baza prekriva prednji dio nepca - velika spojka interferira s pravilnim položajem jezika - je sužen prostor za jezik - je nepravilna postava zubi, naročito prednjih - nepravilna interokluzijska udaljenost. Teško je odrediti uzrok govornih poteškoća u tijeku izrade protetskog rada zbog toga što je proteza pacijentu nova i što jezik i usne nemaju istu poziciju u kontaktu s postavom zubi u vosku u odnosu na polirani akrilat koji ga kasnije nadomješćuje.15,16 Utjecaj protetskog rada na artikulaciju glasnika sasvim je razvidna i logična, međutim postavlja se pitanje utjecaja proteze na karakteristike glasa. Prema istraživanju koje su proveli Seifert i suradnici, proteze različitih debljina i/ili volumena u različitim horizontalnim i vertikalnim odnosima nemaju sistematski učinak na glas. Međutim, kod pojedinaca su zabilježene promjene osnovne frekvencije i raspona glasa. Stoga je važno upozoriti pacijenta na mogućnost promjene karakteristika glasa prilikom izrade nove proteze ili modifikacije postojeće.17

Zaključak

Opisani rezultati pokazuju da nošenje proteze najviše utječe na frekvencijske promjene u izgovoru glasova, dok su te promjene neznatne na intenzitetskoj razini. Proteze najčešće uzrokuju poremećaj govora zbog debljine protezne baze. Proteza često zadire u meka tkiva, najčešće u meko nepce, što utječe na glasove koji nastaju na prelasku tvrdog u meko nepce ("k", "g", "h"). Glasnik "š" zahtijeva dulju adaptaciju u odnosu na druge ispitivane glasnike, što se može objasniti velikom preciznošću pokreta koji su potrebni za njegov pravilan izgovor. Sve to upućuje na potrebu kvalitetnije suradnje stomatološke protetike i logopeda/fonetičara, a s ciljem poboljšanja kvalitete protetskih radova.

Literatura:

1. Ibrahimpašić F, Jeličić S. Govorna komunikacija. Zagreb: Zavod za zaštitu zdravlja grada, 1992.
2. Padovan Ž. Otorinolaringologija za studente medicine i stomatologije. Zagreb: Školska knjiga, 1985.
3. Sharry JJ. Speech in Prosthodontics. U: Sharry JJ. Complete Denture Prosthodontics. New York: McGraw Hill Book Company, INC, 1962:127-30.
4. Seifert E, Runte C, Riebandt M, Lamprecht-Dinnesen A, Bollmann F. Can dental prostheses influence vocal parameters? J Prosthet Dent 1999;81(5):579-85.
5. al Quran F, Clifford T, Cooper C, Lamey PJ. Influence of psychological factors on the acceptance of complete dentures. Gerodontology 2001;18(1):35-40.
6. Taniguchi H. Palatogram including lingual and occlusal surface of teeth analysed by image processor. Nippon Hotetsu Shika Gakkai Zasshi 1989;33(3):626-38.
7. Ladefoged P. Elements of acoustic phonetics. 2nd ed. Chicago: The University of Chicago Press, 1996.
8. de Souza RF, Compagnoni MA. Relation between speaking space of the /s/ sound and freeway space in dentate and edentate subjects. Braz Oral Res 2004;18(4):333-7.
9. Runte C, Lawerino M, Dirksen D, Bollmann F, Lamprecht-Dinnesen A, Seifert E. The influence of maxillary central incisor position in complete dentures on /s/ sound production. J Prosthet Dent 2001;85(5):485-95.
10. Kent RD, Read C. The acoustic analysis of speech. San Diego (CA): Singular Publishing Group Inc, 1992.
11. Raphael LJ, Borden GJ, Harris KS. Speech Science Primer. Baltimore: Williams and Wilkins, 1984.
12. Ereš I. Povezanost pravilnog izgovora s retencijom, dimenzijom i dužinom nošenja gornje totalne proteze. Magistarski rad, Zagreb, ožujak 2003.
13. Rodrigues Garcia RC, Oliveira VM, Del Bel Cury AA. Effect of new dentures on interocclusal distance during speech. Int J Prosthodont 2003;16(5):533-7.
14. La Barre E, Giusti L, Pitigoi-Aron G. Addressing problems in complete dentures. Compend Contin Educ Dent 2007;28(10):538-40, 542.
15. Ungvári K, Barrak S, Smehák G, Szamosközi A, Rovó L, Radnai M. The effect of complete upper denture on phonation. Fogorv Sz 2007;100(6):301-5. Hungarian.
16. Stojcević I, Carek A, Buković D, Hedjever M. Influence of the partial denture on the articulation of dental and postalveolar sounds. Coll Antropol 2004;28(2):799-807.
17. Seifert E, Runte C, Selders D, Lamprecht- Dinnesen A, Bollmann F. Effect of dental prosthesis on the voice. HNO 1999;47(5):485-9.

Adresa za dopisivanje

Teuta Bisaku, dr. stom. Zavoda za stomatološku protetiku Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu Gundulićeva 5, 10000 Zagreb E-mail: tbisaku@gmail.com