Uvod

Poznato je da je depresivni poremećaj jedan od najčešćih psihijatrijskih poremećaja u populaciji, sa životnom prevalencijom koja se kreće i do 17%¹. Aktualna pandemija virusom SARS-CoV-2 ima značajne implikacije na zdravlje te emocionalno i socijalno funkcioniranje pojedinaca, ali i cjelokupne populacije².

Iako su epidemije imale značajan utjecaj na povijest i djelovanje ljudi, za aktualnu generaciju, barem na zapadu, aktualna pandemija je relativno novi oblik stresora. Iako se uspoređuje s prirodnim katastrofama, kao što su zemljotresi ili poplave te s ratovima ili konfliktima, ipak je u mnogočemu drugačija³. Naime, dok je u navedenim slučajevima opasnost obično ograničena na određeno područje i određeno vrijeme ili je „protivnik“ prepoznatljiv, kod pandemije opasnost može biti bilo gdje i može ju nositi osoba koja je pored nas, a načini suočavanja s njom dovode do značajnih promjena u životnoj svakodnevici.

Obzirom na recentnost početka pojave virusa i razvoja pandemije, mnoga su pitanja vezana uz djelovanje virusa SARS-CoV-2 na zdravlje otvorena, no istraživanjima koja su u tijeku, ali i onima koja su provedena tijekom ranijih epidemija (SARS, MERS, Ebola), nastoji se predvidjeti bar neke od posljedica na psihičko zdravlje.

Skupine osoba s povećanim rizikom

Neki autori ukazuju na tri osobito osjetljive skupine osoba, kod kojih je povišen rizik za razvoj psihičkih poteškoća⁴.

Jednu skupinu čine osobe koje su i prije pandemije imale psihičke tegobe, osobito osobe s težim psihičkim poremećajima. Kod njih su psihičke tegobe nastale neovisno o aktualnoj pandemiji, no različiti čimbenici tijekom pandemije i nakon nje mogu utjecati na pogoršanje njihovog psihičkog stanja. Ove osobe su osjetljivije i teže se prilagođavaju na značajne promjene koje se zbivaju tijekom pandemije.

Druga skupina obuhvaća osobe koje su zaražene virusom, a kod kojih može doći do razvoja niza psihičkih poteškoća. Osobe u akutnoj fazi i tijekom oporavka mogu razviti simptome depresivnog poremećaja, anksioznih poremećaja ili poremećaja uzrokovanih stresom⁵. Dodatno, obzirom na biološke čimbenike, trenutno nije poznato da li infekcija može izravno uzrokovati poremećaje psihičkog zdravlja, no pojedini autori navode da je moguće da SARS-CoV-2 ima određene posljedice u smislu neurotoksičnog djelovanja na mozak⁴.

U treću skupinu uključene su osobe koje prije pandemije nisu imale psihičkih poteškoća, no kod kojih je tijekom epidemije došlo do pogoršanja psihičkog stanja, kao jedne od mnogih mogućih posljedica čimbenika povezanih s pandemijom.

Čimbenici koji utječu na pogoršanje psihičkog zdravlja tijekom pandemije

Stresori koji se pojavljuju tijekom karantene uključuju: vrijeme trajanja karantene, pri čemu je dulje trajanje karantene povezano s lošijim psihičkim zdravljem u smislu simptoma posttraumatskog stresa, izbjegavajućeg ponašanja i ljutnje; strahom od zaraze; frustracijom, dosadom.

Čimbenici koji doprinose mogućem pogoršanju psihičkog zdravlja, kod osoba koje boluju od depresivnog poremećaja, kao i pojavi prvih epizoda depresivnog poremećaja su višestruki.

Pandemija, u smislu širenja virusa, te postupci koji se provode za njeno ograničavanje, kao što su karantena, samoizolacija i socijalno distanciranje mogu imati zasebne učinke na psihičko zdravlje pojedinca, pri čemu se pojedine osobe mogu bolje ili lošije nositi sa svakim od navedenih čimbenika³.

Samo širenje virusa potiče naše primarne strahove, pojavljuju se i osjećaji nesigurnosti i neizvjesnosti, što se može manifestirati i kroz zabrinutost za vlastito zdravlje i zdravlje svojih bližnjih, brigu o egzistenciji i mogućnosti funkcioniranja u budućnosti. Ako takvo stanje traje dulje vremena, povećava se rizik za razvoj simptoma ili pogoršanja postojećih simptoma iz kruga depresivnog poremećaja, anksioznih poremećaja ili poremećaja uzrokovanih stresom.

Mjere i postupci koji se provode za ograničavanje epidemija kao što su karantena i samoizolacija, iako su neophodne za ograničavanje širenja virusa, mogu imati negativan utjecaj na psihičko zdravlje kod pojedinih osoba⁶.

Studije ukazuju da osobe koje su bile u karanteni općenito imaju visoku prevalenciju simptoma psihološkog stresa, osobito sniženog raspoloženja i razdražljivosti^7,8. Ranija istraživanja provedena kod osoba koje su bile u karanteni zbog potencijalnog kontakta s oboljelima od SARS-a ukazuju na prisutnost različitih simptoma, pri čemu je više od 20% osoba iskazivalo strah, 18% napetost, 18% tugu i 10% osjećaj krivnje⁸.

Brooks i suradnici ukazuju na postojanje nekoliko skupina čimbenika povezanih s psihološkim utjecajem karantene. Tako se u skupini prediktora psihološkog utjecaja u periodu prije karantene, kod nezdravstvenih djelatnika, ističe da su kod osoba koje su ranije imale psihijatrijski poremećaj, u periodu od četiri do šest mjeseci nakon karantene, češće bili prisutni osjećaji napetosti i ljutnje⁸.

Stresori koji se pojavljuju tijekom karantene uključuju: vrijeme trajanja karantene, pri čemu je dulje trajanje karantene povezano s lošijim psihičkim zdravljem u smislu simptoma posttraumatskog stresa, izbjegavajućeg ponašanja i ljutnje; strahom od zaraze; frustracijom, dosadom. Osobito, povećana usamljenost i smanjenje socijalne interakcije s okolinom poznati su rizični faktori za razvoj psihičkih poremećaja, koji uključuju i depresivni poremećaj³. Nadalje, nedostupnost potrebnih namirnica i usluga te nedostupnost zdravstvene službe, prema istraživanjima, mogu tijekom vremena dovesti do osjećaja frustracije, napetosti i ljutnje. Uz to, stresor može biti i neadekvatno informiranje od strane javnih službi o potrebnom postupanju i svrsi karantene.

Također, postoje i određeni stresori koji se javljaju nakon perioda karantene, a u koje su uključene financijske i ekonomske poteškoće, obzirom da u vrijeme karantene osobe ne mogu obavljati svoje radne aktivnosti, što može stvarati ozbiljan socioekonomski stres i čimbenik je povišenog rizika za pojavu psihičkih poremećaja. Konačno, osobe koje su bile u karanteni često prati i stigmatizacija i izbjegavanje okoline.

Dodatna posljedica pandemije na liječenje psihičkih poremećaja može biti i ta da se psihički problemi mogu smatrati manje važnima nego tjelesni³.

Terapijski postupci i mjere pomoći

Potrebno je raditi na sticanju uvida u vlastite sposobnosti i potencijale, razvijati samopouzdanje i pozitivne mehanizme prilagodbe te poticati odgovorno ponašanje i planiranje za budućnost.

Literatura ukazuje da mjere pomoći u olakšavanju nošenja s aktualnom situacijom uključuju važnost adekvatnog informiranja o razlozima i načinima primjene mjera zaštite, poticanje komunikacije i smanjivanja osjećaja izolacije, ograničavanje uzroka stresa i održavanje redovitih životnih rutina^3,8.

Terapijski postupci u liječenju depresivnog poremećaja tijekom i nakon pandemije, uključuju uobičajene psihijatrijske pristupe (psihofarmakoterapija, psihoterapijski postupci, socioterapijski postupci i rehabilitacija), no oni bi trebali biti prilagođeni novonastalim okolnostima, obzirom da epidemiološke mjere utječu i na mogućnosti provođenja terapijskih postupaka, što zahtijeva prilagodbu i pacijenata i zdravstvenog osoblja (telefonske konzultacije, telemedicina, promjene uvjeta provođenja individualnih i grupnih terapija).

Potrebno je imati na umu da, iako aktualna pandemija sa sobom donosi niz promjena i zahtijeva rad na olakšavanju prilagodbe na nove uvjete, svaka osoba imala je svoj život i povijest i prije pandemije, te se ranija životna dinamika isprepliće s aktualnom situacijom. Obzirom na to, kao i uvijek, potrebno je raditi na sticanju uvida u vlastite sposobnosti i potencijale, razvijati samopouzdanje i pozitivne mehanizme prilagodbe te poticati odgovorno ponašanje i planiranje za budućnost.

Literatura

1. Sadock BJ, Kaplan HI, Sadock VA. Kaplan & Sadock’s Synopsis of Psychiatry : Behavioral Sciences/clinical Psychiatry. 10. izd. Philadelphia: Wolter Kluwer/Lippincott Williams & Wilkins; 2007.
2. Pfefferbaum B, North CS. Mental Health and the Covid-19 Pandemic. N Engl J Med. 2020;10.1056/NEJMp2008017. doi:10.1056/NEJMp2008017 [published online ahead of print, 2020 Apr 13]
3. Fiorillo A, Gorwood P. The consequences of the COVID-19 pandemic on mental health and implications for clinical practice. Eur Psychiatry. 2020; 63(1): e32. doi:10.1192/j.eurpsy.2020.35
4. Holmes EA, O'Connor RC, Perry VH, et al. Multidisciplinary research priorities for the COVID-19 pandemic: a call for action for mental health science. Lancet Psychiatry. 2020;S2215-0366(20)30168-1. doi:10.1016/S2215-0366(20)30168-1. [published online ahead of print, 2020 Apr 15]
5. Servick K. Survivors' burden. Science. 2020; 368(6489): 359. doi:10.1126/science.368.6489.359
6. Keep mental health in mind (Editorial). Nat Med 26, 631 (2020). https://doi.org/10.1038/s41591-020-0914-4
7. Lee S, Chan LY, Chau AM, Kwok KP, Kleinman A. The experience of SARS-related stigma at Amoy Gardens. Soc Sci Med. 2005; 61(9): 2038‐2046. doi:10.1016/j.socscimed.2005.04.010
8. Brooks SK, Webster RK, Smith LE, et al. The psychological impact of quarantine and how to reduce it: rapid review of the evidence. Lancet. 2020; 395(10227): 912‐920. doi:10.1016/S0140-6736(20)30460-8