Uvod

Tjelesna aktivnost vrlo je poželjna i dokazano je da smanjuje rizik od brojnih oboljenja. No, fizička aktivnost također nosi rizik od ozljeda. Dostupnost i velik broj lokacija javnih ljekarni znači da se magistri farmacije često dolaze u kontakt s pacijentima koji od njih traže savjetovanje zbog različitih ozljeda koje su posljedica fizičkih aktivnosti i bavljenja sportom. Zbog toga bi farmaceuti, kao i drugi zdravstveni djelatnici, trebali razumjeti rizične faktore i mogućnosti prevencije sportskih ozljeda te moći prepoznati česte ozljede i sukladno tome znati savjetovati pacijente o učinkovitom zbrinjavanju ozljeda, uključujući uporabu bezreceptnih pripravaka.

Ozljede i proces zacjeljivanja

Rizični faktori i prevencija

Najčešći rizični faktori za nastanak sportskih ozljeda su nedostatno zagrijavanje, umor, previše intezivni treninzi, neprikladna oprema i promjene uvjeta u kojima se vježba (npr. vrlo visoke temperature, slabo osvjetljenje kod vježbanja noću i sl.).

Prevencija se ostvaruje dinamičkim istezanjem prije aktivnosti, a sastoji se od vježbi koje uključuju pokrete prilagođene sportu – stupnjevito se povećava opseg ili brzina pokreta ili oboje kako bi se tijelo pripremilo za predstojeću sportsku aktivnost. Dinamičko istezanje je suprotno statičkom istezanju koje se provodi na način da se sportaš istegne do točke naprezanja i zadrži kratko vrijeme u tom položaju. Iako se statičko istezanje primjenjivalo godinama, u novije vrijeme se smatra da smanjuje performans i ne zaštićuje od ozljeda u većini slučajeva. Ostali načini prevencije uključuju uporabu zaštitne opreme i prikladne režime treniranja koji obuhvaćaju periode oporavka i odmora između treninga.

Proces zacjeljivanja i upale

U procesu zacjeljivanja ozljede postoje 3 faze koje se međusobno preklapaju. Inicijalni upalni odgovor potiče slijevanje upalnih medijatora (npr. leukocita i makrofaga) koji efikasno čiste mjesto ozljede od nečistoća (bakterija, mrtvih stanica i dr.) fagocitozom. Osim toga, upalni medijatori pružaju zaštitu od infekcije i proces upale je sam po sebi djelomično protektivan, budući da značajno smanjuje pokretanje. Vaskularni dio ranog upalnog procesa obuhvaća stvaranje ugruška, ožiljka i proliferaciju krvnih žila.

Simptomi upale su crvenilo, bol, toplina, oticanje i ponekad gubitak funkcije na mjestu ozljede.

Procjena ozljede u ljekarni

Unatoč tome što većina ljekarnika nije posebno educirana za provođenje kompletne dijagnostičke procjene, ljekarnici mogu odrediti težinu ozljede i sukladno tome savjetovati pacijente u samoliječenju ako je ozljeda blaža ili uputiti pacijente liječniku ukoliko ozljeda zahtijeva podrobniju liječničku obradu.

Učinkovito rano tretiranje ozljede može umanjiti bol, ubrzati zacjeljivanje i skratiti proces oporavljanja. Razgovor s pacijentom je tu od osobite važnosti kako bi se doznao uzrok ozljede te prema tome procijenila težina ozljede. Pritom pacijenta treba pitati je li ozljedu tretirao odmah nakon nastanka ili tek kasnije te, ako je ozljeda već obrađivana, na koji je način provedena obrada. Zatim je važno saznati je li pacijent bio u stanju odmah nakon ozljede nastaviti s aktivnošću, je li se takva ili neka drugačija ozljeda već prije događala te radi li se o akutnoj ili kroničnoj ozljedi, a svakako treba doznati i uzima li pacijent neke lijekove i ako da, koje.

Ljekarnici bi pacijenta trebali primiti u posebnoj, od oficine odvojenoj prostoriji kako bi pogledali ozljedu. Pritom treba obratiti pozornost na sljedeće simptome i njihov stupanj kako bi se procijenilo oštećenje i težina ozljede: oštećenje kože, ogrebotine, oticanje, kvrge, deformiteti, ograničenost pokretanja, nemogućnost podizanja predmeta ili oslanjanja, bol. Ako postoji deformiranost i/ili nemogućnost oslanjanja koje prati jaka bol, to ukazuje na mogući prijelom ili dislokaciju te je pacijenta potrebno uputiti na liječničku obradu. Također, u slučaju ozljede glave, kralješnice, torakalnih ili abdominalnih organa te drugih ozbiljnih ozljeda pacijente treba odmah uputiti na hitnu medicinsku pomoć.

Protokoli i savjetovanje u liječenju akutnih ozljeda

Nefarmakološke mjere

U neposrednom liječenju akutnih ozljeda, glavi pristup je jednostavni protokol koji se sastoji od 5 koraka:

• zaštita,
• odmaranje,
• hlađenje,
• kompresija,
• podizanje

(engl. PRICE – Protection, Rest, Ice, Compression, Elevation).

Nakon nastanka ozljede, prikladnim se smatra odmaranje tijekom prvih 48-72h. U tom vremenu se ne preporučuje oslanjanje na ozlijeđeni dio tijela i/ili podizanje predmeta te je često prikladno koristiti štake ili postaviti elastični zavoj u svrhu imobilizacije (u nekim je slučajevima poželjno postavljanje ortoze) te se tako postiže zaštita od daljnjeg ozljeđivanja. Također, hlađenje je preporučljivo kako bi se minimaliziralo oticanje i ublažila bol. Važno je pri hlađenju zaštititi kožu i ograničiti izloženost hladnoći na otprilike 10-15 minuta (najviše 20 minuta), a hlađenje ponoviti nakon sat-dva vremena. Za kompresiju se koriste elastični zavoji, a kompresija doprinosi ograničenju oticanja i pruža blagu potporu ozlijeđenom dijelu tijela i provodi se između perioda hlađenja. Elastični zavoj je najbolje postaviti počevši od područja koje je nekoliko centimetara ispod ozljede te zatim omatajući spiralno do nekoliko centimetara iznad ozlijeđenog područja, pritom ne stežući prejako. Savjetuje se ukloniti ili olabaviti zavoj tijekom spavanja te ga zatim ponovo postaviti ujutro. Elevacija ozlijeđenog područja sprječava slijevanje tekućine u ozlijeđeni ekstremitet ili zglob te se na taj način također smanjuje oteknuće, a postiže se stavljanjem ozlijeđenog područja iznad razine srca, najčešće postavljanjem jastuka. Poslije tih prvih 2-3 dana, savjetuje se MICE protokol (engl. Movement, Ice, Compression, Elevation), tj. lagani pokreti zamjenjuju odmaranje, a hlađenje, kompresija i uzdignuti položaj i dalje se primjenjuju. Ako pacijent osjeća značajnu bol već pri blagom pokretanju, treba nastaviti s odmaranjem još 24h te zatim ponovo pokušati blage pokrete. Ukoliko je bol i dalje značajna, potrebno je posjetiti liječnika kako bi se napravilo snimanje i daljnja obrada.

Farmakološke mjere

Nesteroidni protuupalni lijekovi oralno se primjenjuju kod akutnih ozljeda kako bi se ublažila bol, smanjilo oticanje i poboljšala pokretljivost. Kontinuirana primjena NSAID može trajati 3-7 dana, a dugotrajnija uporaba se ne preporučuje zbog nuspojava koje ova skupina lijekova može izazvati.

Topikalno primjenjeni NSAID prenetriraju u kožu što rezultira terapeutski značajnim koncentracijama u upaljenom tkivu, zglobovima i sinovijalnoj tekućini. Ukoliko pacijent već uzima oralno NSAID, nema dodatne dobrobiti od lokalne primjene, na što je pacijentima potrebno obratiti pozornost. Pacijente treba upozoriti da takve lokalne pripravke nikako ne stavljaju na otvorenu ranu.

Zaključak

Magistre farmacije u ljekarnama pacijenti najčešće traže pomoć za ublažavanje simptoma boli u mišićima koja je javlja 12-24h, a najvećeg je intenziteta 24-72h nakon vježbanja (popularno zvane „upale mišića“). Najbolji pristup u tom je slučaju PRICE protokol uz kratkotrajnu primjenu NSAID, a pacijente treba savjetovati o mjerama prevencije u vidu postupnog pojačavanja intenziteta vježbi. PRICE protokol najbolja je opcija za tretiranje i drugih blažih akutnih ozljeda za koje nije nužna intervencija liječnika, a prema potrebi pacijentu se može preporučiti i lokalna ili oralna primjena NSAID, vodeći pritom brigu i o drugim lijekovima koje pacijent eventualno uzima u redovitoj terapiji. Pacijente svakako treba ohrabriti da nakon oporavka nastave s tjelesnom aktivnošću te im dati odgovarajuće savjete za prevenciju mogućih ozljeda.