Cilj Ocijeniti postojeće dokaze o relativnoj učinkovitosti i podnošljivosti lokalne monoterapije za snižavanje intraokularnog tlaka kod liječenja primarnog glaukoma otvorenog kuta i okularne hipertenzije.

Postupci U ovom sustavnom preglednom radu sustavnih preglednih radova/meta-analiza randomiziranih kontroliranih pokusa detaljno su pretražene baze podataka PubMed, Embase i Cochrane. Određena je metodološka kvaliteta i kvaliteta dokaza pojedinačnih istraživanja korištenjem AMSTAR popisa, odnosno GRADE sustava. Odnosi između pojedinačnih lijekova ocijenjeni su na temelju najboljih dostupnih dokaza.

Rezultati Od 133 početnih ne-duplikatnih zapisa, kriterije uključivanja zadovoljilo je 16 istraživanja. Pet istraživanja imao je „umjerenu“ kvalitetu dokaza (nijedno nije imalo „visoku” kvalitetu), a ta istraživanja bavila su se lijekovima analognim prostaglandinu (eng, PGA) – latanoprostom, travoprostom i bimatoprostom; timololom; „ostalim beta-blokatorima;“ inhibitorima karboanhidraze kao skupinom ili dorzolamidom posebno; te brimonidinom. „Umjerena” kvaliteta odnosi se na učinkovitost i incidenciju hiperemije konjunktive. Kvaliteta dokaza što se tiče ostalih aspekata podnošljivosti bila je niska.

PGA lijekovi mogu se smatrati ekvivalentnima, iako se latanoprost podnosio relativno bolje nego ostala dva. Ne-PGA lijekovi nisu se bitno međusobno razlikovali što se tiče učinkovitosti ili sigurnosti. Timolol i brimonidin bili su bitno manje učinkoviti nego svi PGA lijekovi. Isto vrijedi i za inhibitore karboanhidraze u usporedbi s bimatoprostom. Što se tiče podnošljivosti, timolol je bio bolji nego svi PGA lijekovi, a brimonidin i inhibitorikarboanhidraze bili su bolji od bimatoprosta.

Zaključak Ne postoje dokazi visoke kvalitete o relativnoj učinkovitosti i podnošljivosti najčešće korištenih lokalnih lijekova u monoterapiji za snižavanje intraokularnog tlaka kod liječenja primarnog glaukoma otvorenog kuta ili okularne hipertenzije. Dokazi umjerene kvalitete ukazuju da latanoprost ima najbolji omjer povoljnih u odnosu na štetne učinke.

Qëndresë Daka, Vladimir Trkulja