Uvjeti za eutanaziju su nejasni. Djeca koja su mlađa od 18 godina, ali koja su pri svijesti, mogu tražiti smrt, ako je njihova situacija „medicinski beznadna“, i ako osjećaju „nepodnošljivu fizičku patnju koja će u doglednoj budućnosti dovesti do smrti.“

Pristaše zakona smatraju da će godišnje biti samo oko 10 do 15 slučajeva eutanazija djece. Oni tvrde da su terminalno bolesna djeca već bila eutanazirana i da je za praksu bolje da se to regulira zakonom. Kako će liječnik znati je li dijete kompetentno za donošenje takve odluke? On ili ona moraju biti ispitani od strane psihijatra ili psihologa. Roditelj ili staratelj, također, mora dati svoj pristanak.

Rasprava je nametnula pitanje o nečemu što se često uzima zdravo za gotovo: postoji li doista etička razlika između djeteta i odrasle osobe?

Dana 16. studenog, pedijatri su otvorenim pismom u tisku pozvali zastupnike da odobre zakon. „Zašto maloljetnicima oduzeti ovu posljednju mogućnost? Iskustvo nam pokazuje da su maloljetnici u slučaju teške bolesti i neposredne smrti vrlo brzo razvili veliku zrelost, do te mjere da su često mogli bolje razmišljati o životu i izražavati se, nego zdravi ljudi.“

Čini se da je to konstantna tema belgijske rasprave. Jedan senator, Louis Ide, katolik i konzervativac, na svom blogu je objasnio zašto je glasovao za taj zakon. On tvrdi da je procjena mentalne kompetentnosti prema kalendarskoj dobi zastarjeli standard. „Djeca“ mogu voziti automobil ili mogu dati iskaz u slučaju razvoda. Jedini relevantni standard je sposobnost donošenja razumne odluke.

Međutim, britanski odvjetnik i medicinski etičar Charles Foster bio je posebno kritičan prema pitanju informiranog pristanka. „Smrt je, koliko znamo, konačna. I, ako se opredjeljujete za smrt, morate biti sigurni da ste dobro izabrali. To zahtijeva razumijevanje mnogih kompleksnih činjenica (kao što su prognoze – kako će vaša bolest ili stanje završiti i koje su vaše terapijske i palijativne opcije) te procjenu njihova značaja. To je teško za svakoga, a za djecu će to vjerojatno biti nemoguće.

„Mnogo je dokaza koji pokazuju da kada se nađemo u situacijama kojih smo se najviše bojali (npr. teška invalidnost), shvatimo da te situacije nisu tako nepodnošljive kako smo predviđali. Kad nam je oduzeto mnogo toga, još više cijenimo ono što je ostalo. Pokušajte to objasniti djetetu.“

Izvornik: bioedge.org
Prevela: Katarina Marušić, dr.med.