Jesu li "vinopije" zdraviji?

Spomenuta pitanje iz naslova svakako su intrigantna i nije lako dati prave odgovore. Nikada se nije namnožilo toliko istraživanja polifenola iz kožice grožđa kao i raznih pokusa na laboratorijskim životinjama te na dobrovoljcima. Rezultati su jasni; crno vino osobito nekih vinogorja puno je dragocjenih zaštitnih tvari. I sada dolazimo do ključne poruke koja označava dozu; što više crnog vina to veća korist za tijelo? Ne, nikako, već potpuno suprotno. Definitivno ostaje jedna čaša crnog vina dnevno za žene i 2 čaše za muškarce

Crno vino i rizik od kardiovaskularnih bolesti

Postoje brojni (uvjerljivi) dokazi da crno vino ili preciznije polifenoli crnog vina podižu zaštitnu HDL frakciju kolesterola i istovremeno preveniraju dizanje LDL frakcije i njenu oksidaciju koja uzrokuje nastanak plakova.

Ako se dakle držite navedene dnevne doze crnog vina vaš se rizik naglog obolijevanja od srca i krvožilnog sustava (iznenadne smrti) smanjuje za 30-50%. Možete gutati kojekakve pilule ali uvjeravam vas da „kemija“ nikad nije tako dobra kao majčica priroda. Kad bi čovjek u mladosti znao što mu popravlja kvalitetu života u starosti, ponašao bi se sasvim drukčije. Nažalost, to nije slučaj a posljedice su dobro poznate. Naime, smrtnost od bolesti srca još uvijek su na samom vrhu ljestvice. Čak kad iza sebe imate prvi srčani udar, crno vino pomaže da ne dođe do onog drugog koji može biti koban. Kako? Postoje brojni (uvjerljivi) dokazi da crno vino ili preciznije polifenoli crnog vina podižu zaštitnu HDL frakciju kolesterola i istovremeno preveniraju dizanje LDL frakcije i njenu oksidaciju koja uzrokuje nastanak plakova. Ukratko, polifenoli iz crnog vina su snažni antioksidansi koji djeluju i dok spavate, naravno pod uvjetom da redovno trošite crno vino. Oni sprečavaju nastanak ugrušaka koji kad uplovi na suženo mjesto krvne žile izaziva opstrukciju poznatu kao sindrom „srčanog udara“. Ako nema hrane i kisika za srčani mišić koji neumorno radi nastaje akutni nedostatak kisika - ishemija.

Koja je uloga prehrane?

Kako to da prehrana igra veliku tako veliku ulogu? Relativno jednostavno; sve što se tijekom života pojede ostavlja traga a taj trag može biti pozitivan i negativan. Ako se onima koji u prehrani ostavljaju negativan trag pridruži i pušenje, onda nastaje sinergizam tj. Dva se ključna čimbenika udružuju u zlo koje iznenada zakuca na vrata već u dobi od 45 do 55 godina. Onaj tko redovno pije crno vino pa čak i u obliku koji se popularno zove bevanda, smanjuje taj rizik. LDL tip kolesterola koji opstruira krvne žilice mora biti prethodno oksidiran da bi postao zloćudan, a njegovu oksidaciju u velikoj mjeri sprječavaju antioksidansi tipa resveratrol i drugi koji se prepoznaju po tamno plavoj pa i purpurnoj boji koje se za vrijeme vrenja otpuštaju iz kožice grožđa u vino, primjerice sorte Cabernet Sauvignon. Njihova otopina u alkoholu ključna je stvar za ljekovitost, pa upravo zbog toga razne "tabletice" gotovih preparata vinskih polifenola nikada nisu uspjeli na tržištu. Naime, to nikako nije oblik koji organizam bez problema može prihvatiti. Direktan odgovor na pitanje jesu li vinopije zdraviji odgovor glasi – nisu jer nije u pitanju količina alkohola već količina zaštitnih tvari.

Čaša crnog vina

Suha crna vina koja su gusta i neprozirna, koja se prelijevaju plavičasto kada čašu okrenete svijetlu, najbogatiji su izvor flavonoida.

Američka izreka kaže; „čaša crnog vina dnevno drži vas podalje od doktora“ (a glass of red wine a day keeps the doctor away). Koliko je u tome istine? Čaša crnog vina navečer uz večeru znači puno više od obične mišićne relaksacije. Kroz 10 godina znanstvenici širom svijeta u brojnim radovima izvješćuju o pozitivnim učincima umjerenog unosa alkohola na kardiovaskularni sustav. No kada se taj alkohol nalazi u otopini s polifenolima vina onda je njegovo djelovanje kudikamo povoljnije i manifestira se na slijedeći način: - redukcijom produkcije oksidiranog kolesterola - stimulacijom produkcije HDL kolesterola - redukcijom stvaranja krvnih ugrušaka - popravljanjem slike masnoća u krvi Davne 1992. godine objavljena je poznata Harvard Study u kojoj je zaključak bio slijedeći; „konzumacija crnog vina je jadan od 8 provjerenih načina za smanjivanje rizika od koronarnih bolesti“..Kardioprotektivni učinak dodijeljen je antioksidansima polifenolnog tipa (flavonoidima) ili preciznije resveratrolu kojeg nema u bijelom vinu. Budući da je bilo mnogo istraživanja, među inima je bilo onih koji su utvrdili da resveratrol ili skraćeno RES djeluje inhibitorno na neke oblike raka. Kako bilo da bilo, kardioprotektivni učinak ostaje ključnim a time se objašnjava manji motbiditet i mortalitet u nekim mediteranskim zemljama, prvenstveno Francuskoj i južnoj Italiji. Možda se tako može objasniti i manji postotak obolijevanja od Alzheimerove i Parkinsonove bolesti u tim zemljama. Kad smo sve objasnili postavlja se pitanje koja to crna vina treba piti da bi se dobio maksimalni učinak? Istraživači University of California u mjestu Davis, testirali su više poznatih sorti crnog vina i definitivno su utvrdili da su najbogatije zaštitnim flavonoidima sorte Cabernet Sauvignon a odmah iza slijedi Petit Syrah i Pinot Noir. Druge vrste kao Merlot i Zinfandel imaju manje koncentracije tih zaštitnih čimbenika. Kod nas se mogu dobiti sva vina pa tako Cabernet Sauvignon iz Istre te iz Makedonije a može se dobiti Pinot Noir. Treba naglasiti da se ova ljestvica odnosi na vina iz Kalifornije i da će situacija glede sadržaja zaštitnih tvari kod nas biti drukčija. Osim toga treba respektirati činjenicu da svake godine sadržaj zaštitnih tvari može oscilirati ovisno o vremenskim prilikama. Istraživanja u Kaliforniji su pokazala da bijelo vino sadrži zaštitne čimbenike samo u tragovima. Što je vino slađe, količina zaštitnih čimbenika je manja. Suha crna vina koja su gusta i neprozirna, koja se prelijevaju plavičasto kada čašu okrenete svijetlu, najbogatiji su izvor flavonoida. Mjera crnog vina i dalje ostaje ključ za razumijevanje ljekovitih učinaka; 2 čaše dnevno za muškarca i jedna čaša za žene. Prema tome, svako zavaravanje logikom „više vina bolje djelovanje“ je optička varka. Jedno je umjereno piti a drugo napiti se. Vinopije neće imati nikakvih koristi i gotovo nikakve zaštite jer su na djelu snažni negativni učinci karakteristični za sve alkoholičare. Normalno je za očekivati da ćete postaviti slijedeće pitanje; ako postoji ljekoviti učinak crnog vina zašto ne bi postojao učinak soka od grožđa?

Flavonoidi vina

Zaštitni čimbenik je resveratrol (RES) koji ima anti-upalne i anti-kancerogene sposobnosti u živom organizmu. Osim u vinu RES se može u manjim količinama utvrditi u crnom dudu, kikirikiju i malinama.

Kod takve pomisli zaboravili ste vrlo važnu činjenicu. Djelatne tvari (flavonoidi) optimalno ulaze u tijelo i djeluju kada su u blagoj otopini alkohola koji nije umjetno dodan već je nastao prirodnim vrenjem. To je nešto slično kao što imamo slučaj s likopenom iz rajčice. Likopen nedvojbeno ima brojne zaštitne učinke u tijelu, ali samo kada je otopljen u masnoći. Što to znači? Možete ga konzumirati kilogram bez ikakvog učinka, ali ako ga ima u juhi od rajčice koja je načinjena na maslinovu ulju, onda ćete itekako imati koristi. Likopen ne može ući na odgovarajuće mjesto u organizmu, a da prethodno nije otopljen u masnoći. Prema tome da se malo vratim natrag; sok od grožđa nema sto postotni učinak kao vino. To su definitivno potvrdili istraživači University of Wisconsin još 1997. godine. Naime, zadržana je sposobnost redukcije stvaranja ugrušaka, ali nije zadržano dragocjeno svojstvo blokade oksidacije kolesterola. A Japanci su nalaze potvrdili već 1998. godine t.j rekli su da je sok zdrav, ali da ne može spustiti LDL frakciju kolesterola bez obzira na količine koje dnevno konzumirate.

Ja znam da će se netko naći i upitati što je s grožđicama ili rozinama? Sušenje tj. gubitak vode i insolacija ne bi trebali uništiti flavonoide, međutim, ostaje činjenica da nedostaje otapalo u obliku alkohola. Dakle, rozine su zdrave zbog sadržaja antioksidanta, ali nisu vino. Dugo je istraživače mučila činjenica da Francuzi jedu izdašno i nekontrolirano a ni blizu nemaju mortalitet od kardiovaskularnih bolesti kao Britanci i Amerikanci. Njihov običaj da uz svaki ručak konzumiraju pola litre crnog vina (koje se servira htjeli vi to ili ne) ključ je za ovu zagonetku poznatu kao „french paradox“. Naravno, zaštitni čimbenik je resveratrol (RES). U istraživanje su se velikim pokusom uključili 2000. godine istraživači University of Illinois koji su napravili korak dalje pa su utvrdili da RES ima anti-upalne i anti-kancerogene sposobnosti u živom organizmu. Osim u vinu RES se može u manjim količinama utvrditi u crnom dudu, kikirikiju i malinama. Svoj su rad objavili u časopisu Cancer Research gdje su detaljno obrazložili kako RES djeluje. Naime, prema njihovom izvješću RES inhibira aktivnost proteina koji dolazi u kontakt s DNA strukturom stanice. Ovaj protein nazvan NF-kapa B djeluje kao sklopka tj. može „paliti“ i „gasiti“ gene. Ako se RES dodaje može se eksperimentalno promovirati apoptozu tj proces da karcinozne stanice ubijaju same sebe. Ako se RES uskrati stanice raka nastavljaju s preživljavanjem i diobom. Eksperimenti su vrlo obećavajući i kada bi se u cijelosti mogli prenijeti u živo tijelo čovjeka onda bi to bilo fantastično. Ne treba zaboraviti da RES nije jedini antioksidans koji djeluje anti-karcinogeno. Neki začini (primjerice kurkuma) ima također snažno antioksidacijsko i antikarcinozno djelovanje, ali je praktična uporaba tog začina relativno ograničena zbog intenzivno ljutog okusa. U uglednom časopisu Nature objavljen je 2006. godine zanimljiv rad o tome kako zahvaljujući RES-u štakori mogu preživjeti u najgorim mogućim uvjetima tj. kad ih doslovce tove nezdravom hranom. Time je egzaktno dokazana zaštitna uloga RES-a. No ista skupina istraživača uočila je nadalje da zahvaljujući RES-u neke stanice kao što je primjerice kvasac (Saccharomyces cerevisiae) mogu preživjeti unatoč kalorijskoj restrikciji. To nam daje do znanja da bi se za vrijeme drastičnih dijeta trebalo opskrbiti s dobre 2 čaše "crnjaka" dnevno?