U okviru redovitih mjesečnih tribina, Hrvatsko katoličko liječničko društvo - podružnica Split, priredilo je u ponedjeljak, 4. lipnja 2012., u sjedištu Udruge, predavanje i razgovor na temu: Darovani život - život s presađenim organom.

Susret se odvijao u ozračju Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa i tkiva, koje se u Hrvatskoj obilježava 26. svibnja. Bila je to prigoda da se čuju neka najnovija saznanja iz područja transplantacijske medicine kao i da se sudionici susretnu s osobama s transplantiranim organom, koji su te večeri došli sa svojim obiteljima, djecom, posvjedočiti o ljepoti novog, darovanog života, u zahvalnosti liječnicima i onima koji su im u nesebičnoj ljubavi darovali svoje organe. Tako je ova mjesečna tribina HKLD-a bila ujedno i dirljivi susret liječnika i pacijenata koji dira u srce i potiče na spremnost u darivanju organa.

Uvodno razmišljanje pripremio je duhovni asistent podružnice, dr. don Ante Mateljan, koji je usredotočio na načela katoličkog nauka koji se mogu i trebaju primijeniti i na presadbu organa, a kako ih je formulirao bl. Ivan Pavao II, u govoru prigodom 18. Svjetskog transplantacijskog kongresa u Rimu 2000. godine. U bitnom se radi o tome da je darivanje organa nakon smrti izraz ljubavi, te slijedi Kristovo učenje. Katolici su pozvani pomoći u izgradnji novog stava i uvjerenja kako se kod darivanja organa radi o vrhunskom dobrom djelu, o nepatvorenom znaku ljubavi. Presađivanje je veliki korak medicinske znanosti u službi čovjeku. Doniranje organa je jedan od načina njegovanja kulture života, ako je izvedeno na etički prihvatljiv način, sa svrhom očuvanja zdravlja i života bolesnika koji nemaju druge nade. Doniranje organa je odluka visoke etičke vrijednosti - jer se daruje dio sebe za zdravlje i blagostanje druge osobe. Nužno je da osoba koja donira organe mora biti dobro obaviještena, a pristanak rodbine ima etičku vrijednost u slučaju da donor ne može donijeti odluku. Svaki postupak koji nastoji komercijalizirati ljudske organe ili ih tretira kao predmet trgovine jest moralno neprihvatljiv.

U nastavku je istaknut problem utvrđivanja smrti, te značenja „neurološkog kriterija" (utvrđivanje nepovratnog prestanka svih moždanih funkcija) kao temelja za traženu moralnu sigurnost u postupku potvrđivanje smrti, ukoliko je sukladan s kršćanskom antropologijom i moralnim principima. Na kraju je pružen kratak osvrt na definiranje kriterija za liste čekanja, koji ne smiju biti diskriminirajući nego se moraju temeljiti na imunološkim i kliničkim podatcima.

Slijedilo je izlaganje dr. sc. Jadranke Vlašić-Matas, interniste-nefrologa, splitske liječnice s dugogodišnjim iskustvom u radu s transplantiranim osobama. U svom predavanju istaknula je kako je Hrvatska, ostvarila transplantacijski rekord: u 2011. bila je prva u svijetu po broju transplantacija bubrega i po broju transplantiranih jetri, a druga po broju darivatelja organa. Danas je Hrvatska najuspješnija zemlja u Eurotransplantatu te je dobila status Regionalnog zdravstvenog centra za razvoj donorskog i transplantacijskog programa u jugoistočnoj Europi.

Potom se dr. Vlašić osvrnula na kvalitetu življenja s darovanim organom. U središtu je bilo pitanje života s presađenim bubregom. Za razliku od načina života tijekom liječenja dijalizom koji je povezan s brojnim ograničenjima, transplantacija omogućava kvalitetniji i normalniji život. Manje je ograničenja u prehrani, slobodan je unos tekućine, nema anemije, spolna endokrina funkcija se popravlja. U žena generativne dobi ponovno se uspostavlja menstrualni ciklus i moguće je planiranje trudnoće. Trudnoću je optimalno planirati jednu do dvije godine nakon transplantacije. Prije trudnoće potrebno je prilagoditi imunosupresivnu terapiju na način da doza lijekova tijekom trudnoće bude što niža.
Može se imati i više od jedne trudnoće, uz češće kontrole i veće mjere opreza. Na kraju svog izlaganja, dr. Vlašić je istaknula kako je ljubav i velikodušnost dobrih ljudi kroz darivanje svojih organa mnogim obiteljima otvorila nove horizonte sretnijeg i potpunijeg života.

Na kraju susreta slijedio je dirljiv razgovor s osobama koje žive s transplantiranim organom kao i članovima njihovih obitelji, prožet svjedočenjima o vlastitim tjeskobama i nadama, osobnim iskustvima i obiteljskom zajedništvu koje je mnogima dalo snagu da izdrže duge godine čekanja na transplantaciju.

Susret je završen s malim domjenkom - kolačima koje su sudionicima darovali sudionici, osobe koje žive s darovanim organom.

Anita Strujić Vladanović, dr. med.