x
x

Prve smjernice o liječenju lupusnog nefritisa

  07.05.2012.

Prve smjernice o liječenju nefritisa u bolesnika sa sistemskim lupus eritematodesom (SLE) izdalo je Američko reumatološko društvo (engl. American college of rheumatology) i objavilo u časopisu Arthritis Care & Research

Prve smjernice o liječenju lupusnog nefritisa

Izdvajamo neke od preporuka:
• Bolesnici s aktivnim, prethodno neliječenim lupusnim nefritisom trebaju napraviti biopsiju bubrega kako bi se bolest klasificirala prema kriterijima Međunarodnog društva nefrologa/patolog (ISN/RPS - International Society of Nephrology/Renal Pathology Society) koji su navedeni u smjernicama.
• Svi oboljeli od lupusnog nefritisa trebaju imati osnovnu terapiju hidroklorokininom, osim u slučaju kad je lijek kontraindiciran.
• ACE inhibitori (kao lizinopril, ramipril) ili blokatori angiotenzinskih receptora (kao npr. losartan) trebaju se uvesti u liječenje kad je proteinurija 0,5g/24 sata ili više od toga.
• Jako je važno pažnju posvetiti održavanju vrijednosti krvnog tlaka u granicama od 130/80 mmHg ili niže.
• Klasa I i II nefritisa prema međunarodnoj klasifikaciji ISN/RPS ne treba imunosupresivnu terapiju. Bolesnike s klasom III i IV liječiti peroralnom primjenom mikofenolat mofetila ili intravenskom primjenom ciklofosfamida zajedno s glukokortikoidima.

Sistemski lupus eritematodes (SLE) kronična je upalna autoimuna bolest nepoznata uzroka. SLE je karakterizirana oštećenjem tkiva i stanica imunim kompleksima i patogenim autoprotutijelima. Bolest je klinički obilježena naizmjeničnim egzacerbacijama i remisijama, a početak bolesti je u najčešće u trećem desetljeću života. Bolest može zahvatiti sve organske sustave.

Kako bi se postavila dijagnoza, potrebno je zadovoljiti 4 od 11 kriterija koje je objavilo Američko reumatološko društvo koji ne moraju istodobno biti prisutni.

Bolesnici sa SLE imaju čest i ozbiljan poremećaj bubrežne funkcije, bubrežni nefritis. Lupusni nefritis nastaje taloženjem cirkulirajućih imunokompleksa ili stvaranjem imunokompleksa in situ, klinički se različito očituje: od nepostojanja simptoma do pojave brzonapredujućeg glomerulonfritisa koji u roku od nekoliko tjedana završava hemodijalizom. Bolesnici s trajno prisutnim patološkim nalazom urina (proteinurija, mikrohematurija, sterilna leukociturija, cilindrurija), povišenim titrom anti-dsDNA protutijela i sniženim komplementom imaju visok stupanj rizika za razvoj teškog oblika nefritisa.