Suvremena medicinska dijagnostika

Zapadna medicina razmatra tri osnovna uzroka bolesti: genetski, vanjski (okolišni) i psiho­socijalni a fokusirana je samo na liječenje simptoma i uklanjanje vanjskih (okolišnih) uzroka. Genska terapija je još povojima a psihosocijalna terapija ostavljena je samo psihijatrima i psi­holozima (kojih ima malo i ne uključuje ih se dovoljno u zdravstveni sustav).

Suvremena medicinska dijagnostika ne može se ni zamisliti bez medicinskih tehničkih poma­gala, aparata i uređaja, sve sofisticiranijih i složenijih. I medicinska edukacija ide za tim da su­vremeni zdravstveni znalac bude što bolje tehnički educiran, jer bez tehničkog znanja teško će se snaći u svom radu. U šumi medicinskih aparata, strojeva i uređaja, čovjek kao psihofizičko biće, posve se izgubio. Suvremena medicina ne može bez medicinske tehnike, ali ona ne smije štetiti odnosu liječnik - pacijent. Stoga, na pitanje - čovjek ili tehnika valja odgovoriti: i jedno i drugo. Bez medicinske tehnike suvremeni liječnik ne može raditi, ali uz nju ne smije se i sam pretvoriti u hladnu tehničku napravu. Medicinska tehnika je realna, precizna, vrlo pouzdana i u svakoj istoj situaciji daje isti rezultat. Međutim, ona pregledava fizičko tijelo, jer se temelji samo na stvarnim, opipljivim uzorcima. Razumljivo, medicinskom tehnikom može se «ući» i u psihičko tijelo, ali samo djelomično, u onom dijelu koji govori o fizičkoj aktivnosti mozga, ali ne i samoga psihičkoga tijela. Medicinska tehnika omogućuje i brzu dijagnostiku, skraćuje vrijeme rada liječnika i drugih zdravstvenih djelatnika. Sama brzina dijagnosticiranja može pomoći i pacijentu. Skraćuje mu vrijeme od otkrivanja bolesti do izbora metode liječenja, a ubrzava mu i ozdravljenje. Danas suvremena medicina sve češće i više primjenjuje medicinsku tehniku zbog ostvarivanja profita, jer je u uvjetima tržišne ekonomije i utrke za kapitalom potrebno što brže ostvariti što veću zaradu. Uz medicinsku tehniku ostvaruje se brz protok pacijenata kroz liječničke ordinacije što rezultira i dobivanjem više novca. U uvjetima tehnizirane medicine vremena za razgovor između liječnika i pacijenta sve je manje, kontakt liječnika i pacijenta svodi se na praćenje rada medicinskog aparata ili uređaja. Bez obzira kako i koliko dugo funk­cionirao, čovjek nije stroj: Današnja znanost govori o čovjeku kao najsuptilnijem biću i nikomu ne pada napamet da ga uspoređuje sa strojem, mehaničkom napravom. Premda su znanst­venici odavno odustali od prikaza ljudskog tijela kao mehanizma složenog od niza manjih stro­jeva, još uvijek se radi na izumima umjetnog srca ili umjetnih organa - mehaničkih naprava koje bi zamijenile dotrajali ljudski organ a suvremena medicina ne može se ni zamisliti bez uređaja koji privremeno zamjenjuju određene ljudske organe i u određenim slučajevima don­ose čovjeku spas. Međutim, bez obzira koliko umjetnih, mehaničkih naprava ugradili u ljudsko tijelo, čovjek se nikada neće moći poistovjetiti sa strojem. Jer, svaki stroj istog tipa samo je jedan u istom nizu, a svaki čovjek je jedinstven i neponovljiv.

Zaključci

1. Današnja medicina nedovoljno je usmjerena prema čovjeku a previše je usmjerena tehnologiji.
2. Uspješan liječnik mora biti vrhunski poznavatelj čovjekova ustrojstva, njegova psihičkog i fizičkog tijela.
3. Psihosocijalnu terapiju trebaju provoditi svi liječnici i medicinske sestre a ne samo psihijatri i psiholozi.
4. Dio vremena i energije medicinsko osoblje treba utrošiti tako da bude usmjereno na pacijenta u cjelini a ne samo na njegove simptome, nalaze i terapiju.
5. Bez medicinske tehnike zdravstveni djelatnik ne može raditi, ali uz nju se ne smije i sam pretvoriti u hladnu tehničku napravu.
6. Čovjek se nikada neće moći poistovjetiti sa strojem jer, svaki je čovjek jedinstven i neponovljiv.
7. Zdravstveni sustav treba stvoriti uvjete da se medicina okrenuta čovjeku može kvantificirati, evaluirati, podržavati i stimulirati.

Rad prezentiran na  2. hrvatskom kongresu o prevenciji i rehabilitaciji u psihijatriji održanom od 9. do 11. veljače, 2012. godine u Zagrebu.