Put primjene cjepiva je važan za indukciju adekvatnih imunoreakcija koje će imitirati odgovor na prirodnu infekciju i dati učinkovitu zaštitu. Brži i učinkovitiji razvoj imunoreakcija pri cijepljenju još je važniji u skupini imunokompromitiranih osoba u kojih je teško postići odgovarajuću zaštitu, a svaka izloženost opasnim patogenima može biti po život opasna. Česta je intramuskularna ili subkutana primjena cjepiva. Često se međutim čuju stavovi da bi primjena cjepiva koje imitira prirodni ulazak mikroorganizma tijekom inicijalne faze invazije u naš organizam trebala biti i najučinkovitija primjena. Iako za to u svim slučajevima nema dovoljno dokaza, neka istraživanja pokazuju da bi cijepljenje uzročnicima kod kojih je zaštita sluznica od velike važnosti, trebalo biti aplicirano preko sluznica. Za neutralizaciju određenih patogena je dovoljan razvoj visokog titra neutralizirajućih antitijela koja ulaze u tkiva ili se izlučuju u lumen organa prekrivenih sluznicom. Međutim, za patogene koji uzrokuju kronične infekcije kao što su: HIV, hepatitis C virus, herpes virusi, mikobakterije, te gljivične i parasitarne infekcije, sistemska aplikacija cjepiva može biti nedovoljno učinkovita.

Indukcija mukozne nespecifične i adaptivne imunosti, uključujući CD4+ T-limfocite, Th17, visoko aviditetne CD8+ citotoksične limfocite i sekretorna IgA i IgG1 neutralizirajuća antitijela na mjestu ulaska patogena, može biti od ključne važnosti za učinkovitu zaštitu.

Intradermalna primjena cjepiva

Zadnjih godina međutim, sve je više znanstveno utemeljenih dokaza koji govore i o prednostima intradermalne primjene cjepiva. Koža nije samo snažna anatomska prepreka prodoru patogena, toksina i drugih štetnih agensa u naše tijelo, nego je i potentan imunološki organ. Gusta mreža krvnih i limfnih žila opskrbljuje dermis većinom limfocita koje nalazimo u koži, a pored toga tu su mastociti, makrofagi, te dendritičke stanice, koje predstavljaju najpotentnije stanice u procesu predočenja antigena T- i/ili B-limfocitima. Iako epidermis nema direktan kontakt s krvnim i limfnim žilama, ovaj dio kože također je „opremljen" brojnim imunokompetentnim stanicama i zajedno s dermisom sudjeluje u imunoreakcijama važnim za obranu organizma. Zahvaljujući velikom broju ne samo dendritičkih stanica u dermisu, nego i makrofaga koji su također snažne stanice odgovorne za predočenje antigena, aplikacija cjepiva intradermalno omogućava brzi i učinkovit transport odgovarajućeg antigena do T- i B- limfocita i razvoj adekvatnih imunoreakcija. Aktivacijom B-limfocita dolazi do njihove diferencijacije u plazma stanice i posljedičnog stvaranja specifičnih antitijela, te što je važno za učinkovita cjepiva, razvoja memorijskih stanica sposobnih kasnije u životu prepoznati patogen i u kratkom roku proizvesti specifična antitijela. U isto vrijeme stvaraju se i memorijski T-limfociti čiji je poluživot puno kraći od memorijskih B-limfocita, te imaju manji značaj u procesu cijepljenja. Osim toga, nova tehnologija koja primjenjuje mikroinjekcijski sustav u intradermalnom cijepljenju, može biti prihvatljivija za djecu, kao i odrasle koji imaju strah od igle, što nije zanemariv čimbenik u uspješnosti kampanje cijepljenja i povećanju postotka stanovništva obuhvaćenog programom cijepljenja.