U ovom radu prikazali smo rezultate dobivene in vitro ispitivanjem učinka češće korištenih antibiotika (betalaktama, makrolida, aminoglikozida i tetraciklina) na blastičnu transformaciju humanih T- limfocita. Promjena funkcionalne reaktivnosti T- limfocita, dobivenih iz heparinizirane krvi zdravih dobrovoljnih davaoca, ispitivana je određivanjem stupnja blastične transformacije na poliklonske mitogene fitohemaglutinin (PHA) i konkanavalin (Con A) prema metodi Hartzman-a i suradnika, koju smo u manjoj mjeri modificirali. Ispitivana je spontana reaktivnost stanica u kulturi, zatim reaktivnost stanica u prisustvu stimulatora T- limfocita PHA i Con A, te funkcionalna reaktivnost stanica u prisustvu mitogena i antibiotika u osnovnoj koncentraciji, koja se postiže u serumu nakon administriranja terapijske doze lijeka, četiri puta manjoj i četiri te šesnaest puta većoj koncentraciji od osnovne. U obradi rezultata primjenjena je metoda diferencijacije tj. testirana je razlika aritmetičkih sredina malih zavisnih uzoraka.

Ispitujući učinak cefalosporinskih antibiotika (cefuroksim, ceftriakson, cefotaksim i ceftazidim) ustanovili smo da ova skupina generalno gledajući, posebice ceftazidim i cefotaksim u prisustvu PHA, inhibira blastičnu transformaciju T limfocita.

Aminoglikozidi (gentamicin, netilmicin i streptomicin) u našem ispitivanjima nisu utjecali na proliferaciju limfocita primjenjeni u terapijskim koncentracijama, no primjena streptomicina u najvišoj koncentraciji značajno je suprimirala blastičnu transformaciju T-limfocita u prisutnosti PHA i ConA.

Oksitetraciklin je, prema našim rezultatima, snažni inhibitori blastične transformacije. Prilikom indukcije limfocitne proliferacije s PHA supresivno djeluje u svim primijenjenim koncentracijama, a kod stimulacije s Con A pri visokim koncentracijama.

Predstavnici makrolida pospješuju PHA induciranu proliferaciju T- stanica. Eritromicin u našim ispitivanjima značajno stimulira blastičnu transformaciju T- limfocita primijenjen u subterapijskim koncentacijama.