Čovjek koji je donirajući spermu u SAD-u postao otac najmanje 24 djece, nije upozorio kliniku za plodnost da ima rijetku genetsku manu koja je često smrtonosna, izvještava portal ABC News.
To je otkriveno prije tri godine, nakon što su Rebecca Blackwell i njezin sin Tyler, koji je začet oplodnjom pomoću donirane sperme, ušli u trag Tylerovom biološkom ocu. Oni su otkrili da donator 'John' ima rijetku srčanu manu koja ga je skoro stajala smrti nakon što mu je u dobi od 43 godine pukla aorta. Johnov otac i dvojica njegove braće bolovali su od istog genetskog poremećaja. John također boluje od Marfanovog sindroma, rijetke nasljedne bolesti vezivnog tkiva, ali nijedna od tih informacija nije priopćena u nijednu od tri banke sperme u kojima je donirao spermu.
Tyler, koji je sada star 18 godina, prošlog je ljeta podvrgnut korektivnom zahvatu, ali njegova majka se raspitivala o tome zašto oni nikada nisu obaviješteni o Johnovoj povijesti bolesti. ''Tyler je imao tempiranu bombu koja mu je otkucavala u grudima", rekla je. ''Nikome nije palo na pamet da nam to kaže."
Sličan slučaj dogodio se 2009. godine u Kaliforniji kada je donor sperme prenio hipertrofičnu kardiomiopatiju na devet od svoja 22 poznata potomka, od kojih je jedan i umro. Takva izvješća dovode u pitanje anonimnost donora i potrebu dijeljenja medicinske dokumentacije.
Industrija plodnosti u SAD-u, jedna je od najmanje reguliranih u razvijenom svijetu. Wendy Kramer iz Registra potomaka donora sperme, koji je povezao 8400 potomaka različitih donora s njihovom polubraćom ili polusestrama i/ili s njihovim donorom, rekla je: "Nema pravila niti propisa o identifikaciji donora, testiranju donora, praćenju broja djece ili kontroli medicinske dokumentacije donora".
Međutim, Washington je prošlog mjeseca postao prva američka savezna država koja je dodijelila prava pojedincima začetima doniranom spermom, tako da kad navrše 18 godina mogu pristupiti podacima o povijesti bolesti i punim imenima svojih donora, osim ako donor posebno naglasi da ne želi biti identificiran.
Sadašnje smjernice Američke udruge za hranu i lijekove ukazuju na to da donirana sperma ne smije imati ikakve 'relevantne zarazne bolesti ili agense', ali informacije o zdravlju ne bi se trebale razmjenjivati između donora i obitelji djeteta. Pravnici smatraju da bi se anonimnost donora trebala okončati, a da bi se testiranja trebala proširiti kako bi se uključile i genetske pretrage na predispoziciju za cističnu fibrozu i Tay-Sachsovu bolest.
Sean Tipton, glasnogovornik Američkog društva za reproduktivnu medicinu, kazao je: "Smatram da ne postoji način da se ljudska reprodukcija učini savršenom... najviše što se može učiniti je da se rabe najbolji i najpraktičniji testovi probira i pregledi koji su na raspolaganju u vrijeme donacije sperme, kako bi se spriječili propusti''. Još je dodao da se "testovima i probirom ne može otkriti baš sve''.
Ostale zemlje - uključujući Švedsku, Austriju, Novi Zeland, Nizozemsku, Norvešku, Švicarsku, Veliku Britaniju i neke države u Australiji, već su ukinule anonimnost donora i uspostavile sustave kako bi pomogle ljudima da pronađu svoje donore sperme. U svibnju, značajan slučaj u Britanskoj Kolumbiji doprinio je zabrani anonimne donacije gameta, iako je ova odluka trenutno podvrgnuta žalbi od strane Vlade.
Izvornik: abcnews.go.com
Prevela: Mirna Pandžić, cand.med.