Ističemo promjene u odnosu na zadnje objavljene smjernice iz 2007 godine:
• inhalacijski bronhodilatatori mogu se koristiti u simptomatskih bolesnika s FEV1 (forsirani ekspiratorni volumen u prvoj sekundi) između 60 i 80% predviđenih vrijednosti ili kao dodatak u onih bolesnika kojima je FEV1 ispod 60%.
• kliničari izbor monoterapije koja može uključiti dugodjelujuće antikolinergike ili dugodjelujuće inhalacijske beta agoniste trebaju temeljiti na cijeni terapije, sklonosti pacijenta ili mogućim nuspojavama.
• simptomatski bolesnici ili bolesnici koji ne podnose napor s FEV1 većim od 50% predviđene vrijednosti trebaju se uputiti na plućnu rehabilitaciju.
• bolesnici s teškom hipoksemijom u mirovanju trebaju primati kontinuiranu terapiju kisika.

Nove smjernice su ponovo istaknule kombiniranu terapiju, međutim nije navedeno dovoljno činjenica koje bi potkrijepile uzimanje kombinirane terapije u odnosu na monoterapiju.