U istraživanje su uključene žene koje su liječile dijagnosticiranu klamidijsku infekciju. Nakon tri mjeseca uvijek se radi kontrolni bris na klamidiju.

Istraživači su podijelili ispitanice u dvije skupine, jedna skupina žena se morala vratiti na kliniku na kontrolno testiranje na klamidiju, a druga skupina žena je dobila kućni set za uzimanje brisa na klamidju koji je mogla poslati poštom.

Sve ispitanice su telefonski ponovo obaviještene da ili dođu u kliniku (grupa I) ili pošalju "vaginalni bris" na klamidiju koje su sam nepravile kod kuće (grupa II).

U prvoj skupini žena koje su se liječile na klinici za planiranje obitelji, 21% se vratilo u kliniku i napravilo testiranje, dok je 41% uzelo uzorak u kućnim uvjetima. Za žene koje se liječe na klinici za spolno prenosive bolesti, 19% je došlo na kontrolni obrisak dok ih je 27% iz druge skupine, uzelo uzorak kod kuće.

Neki liječnici - istraživači su zaključili da kućni test na klamidiju još nije odobrila Američka agencija za hranu i lijekove (FDA) i da je jako važno da žene koje imaju simptome klamidijske infekcije svakako posjete ginekologa.

Istraživači su ujedno vidjeli priliku da se više informacija o klamidijskoj infekciji i mogućnostima samo-dijagnosticiranja i samo-kontrole promovira putem interneta. To bi bila jedna skrining metoda kako bi se pravovremenom dijagnozom i liječenjem ublažile posljedice kronične klamidijske infekcije.

Svake godine se u SAD-u 1% populacije zarazi klamidijom, a najveća učestalost je u tinejdžerskoj dobi i oko dvadesete godina života.