O životu i svećeničkom zvanju Ruđera Boškovića govorio je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove Ivan Koprek, istaknuvši kako je on bio istinski Isusovac koji je pomagao ljudima da se "osamostale, oslobode i budu sposobni donositi dobre životne odluke".

Podsjetivši da se Bošković školovao, djelovao i živio diljem Europe, Koprek je ocijenio kako ga je "Rim ljubio kao svoga sina, jer ga je odgojio, Milano mu je ostao dužan za neprocjenjivo djelo, Beč ga je poštovao, London proslavio, a Pariz mu je dao utočište".

Bez njega je nemoguće pojmiti razvitak znanosti onoga vremena, bio je Europljanin prije današnje ujedinjene Europe, dodao je.

Akademik Žarko Dadić osvrnuo se na Boškovićev rad u astronomiji, matematici i tehnici, kojim je postavio temelje novoj praktičnoj astronomiji. Bavio se istraživanjima u području teorijske astronomije, razmatrao pomrčine Sunca i Mjeseca, pisao rasprave o određivanju staza kometa.

Bošković se bavio i problemima građevinske tehnike na što ga je potaknuo zahtjev Pape da se riješi problem pukotine na kupoli crkve sv. Petra u Rimu, podsjetio je Dadić.

Stipe Kutleša s Instituta za filozofiju u Zagrebu govorio je o Boškovićevom doprinosu u istraživanjima u fizici, geoznanosti, kartografiji i izradi instrumenata, kojim pokazuje da je bio ispred svoga vremena, dok su njegove teorije u mehanici i fizici aktualne i danas.

Ravnatelj Instituta za filozofiju Ivica Martinović prikazao je Boškovića kao svestranu osobnost govoreći o njegovoj bogatoj ostavštini na području filozofije, meteorologije, arheologije i književnosti.

U glazbeno-scenskom programu, koji je pratio skup, izvedene su skladbe Borisa Papandopula, Zvonimira Duspere, Domagoja Košćaka.

Uvodne govore održali su hrvatski predsjednik Ivo Josipović, predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić, ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs te predsjednik Akademije tehničkih znanosti Stanko Tonković.