Polazeći od Goffmanove dramaturške teorije sharenting je shvaćen kao način na koji roditelji konstruiraju svoj vlastiti digitalni identitet pa se istraživanjem nastoji ispitati njihove motive za objavljivanje, učestalost objava i sadržaj objavljenih videozapisa i fotografija. Osim toga, ispituje se i koliko su roditelji upoznati s mogućim rizicima i opasnostima objavljivanja takvih sadržaja i smatraju li sharenting etički prihvatljivim.

U anonimnome online upitniku sudjelovali su hrvatski državljani, roditelji djece mlađe od 13 godina (N=226). Prema rezultatima, 68 % ispitanika sudjeluje u sharentingu, a 60 % ispitanika smatra da se sharentingom krši djetetovo pravo na privatnost. Iako su roditelji svjesni rizika i mogućih negativnih posljedica sharentinga, velik dio roditelja (45 %) objavljuje sadržaje u kojima je u potpunosti vidljivo lice njihova djeteta, a kod 31 % ispitanih u objavama su dostupni i osobni podaci djeteta.

Ovaj rad pruža temelj za daljnju diskusiju o etičnosti sharentinga i daju se preporuke za buduća istraživanja kojima bi se detaljnije ispitao utjecaj sharentinga na privatnost, sigurnost i opću dobrobit djece.