Smanjenje incidencije i ozbiljnosti kliničke slike cerebralne paralize vjerojatno su posljedica kombinacije opsežnih intervencija tijekom poroda i intenzivne njege novorođenčadi, ali i habilitacijskih intervencija u razdoblju najveće plastičnosti mozga.

Posljednjih godina korpus dokaza o ranoj habilitaciji cerebralne paralize nastavlja se brzo širiti, pružajući stručnjacima i obiteljima mogućnost novijih, sigurnijih i učinkovitijih intervencija. Jedna od takvih intervencija je i robotska terapija koja obuhvaća fizički i kognitivni rad pacijenta na robotskom uređaju koji zajedno daju optimalan rezultat habilitacije. Robotski uređaji omogućuju izvođenje kontroliranog pokreta uz pouzdanost mjerenja, što ih čini idealnim pomoćnim sredstvom liječnicima i terapeutima u procesu neurohabilitacije. Robotski uređaj za rehabilitaciju hodanja sastoji se od sustava potpore za tjelesnu težinu, ortoze sa senzorima i individualnom prilagodbom duljini uda pacijenta, pokretne trake za hodanje, korisničkog sučelja te softvera kojim se uređaj prilagođava pacijentovim potrebama.

Za razliku od konvencionalnih terapija, robotska terapija omogućuje trening u puno većim dozama (izvođenje većeg broja traženog pokreta) i većeg intenziteta (broj pokreta u jedinici vremena). Ovo doziranje u jedinici vremena smatra se ključnim čimbenikom u habilitaciji.

U predavanju su prikazane najbolje dostupne, na dokazima utemeljene intervencije u ranoj habilitaciji cerebralne paralize te pružiti smjernice u procesu odlučivanja i translacije znanja u kliničko okruženje.

Ana Katušić, Ivana Kern