Stečeni jezični poremećaj uobičajena je posljedica moždanog udara (MU) i traumatske ozljede mozga (TOM). Slijedeći model logogen ovaj rad je istraživao jezičnu obradu na razini riječi osoba nakon MU i TOM.

Promatrajući razlike u razumijevanju, imenovanju i čitanju riječi unutar i između ovih dviju skupina, jedan od ciljeva bio je definirati pogreške koje prevladavaju u njihovoj izvedbi.

Dvadesetdvije osobe nakon MU i 22 osobe nakon TOM ispitane su zadatcima iz Sveobuhvatnog testa za procjenu afazije (CAT-HR). Osobe s TOM nadmašile su one s MU u imenovanju i čitanju. Obje su skupine proizvele neologizme, fonološke, semantičke i nepovezane pogreške, iako u različitim omjerima. U razumijevanju i imenovanju riječi osobe s TOM proizvodile su prvenstveno semantičke pogreške, dok su one s MU proizvodile i fonološke i semantičke pogreške.

Tijekom čitanja obje skupine proizvodile su pretežito fonološke pogreške. Distribucija pogrešaka razlikovala se samo u imenovanju; osobe s TOM proizvodile su više semantičkih pogrešaka nego one s MU. Može se zaključiti da je sposobnost imenovanja najviše razlikovala ove dvije skupine. Analiza pogrešaka vrijedan je izvor informacija, ali dominantnost pojedine vrste pogreške ne može se pripisati samo jednoj skupini ispitanika.

Dobiveni rezultati imaju konkretne kliničke implikacije, osobito one povezane s ulogom i značenjem pogrešaka koje bolesnik proizvodi, kako bi se utvrdilo točno mjesto narušene obrade.

Karolina Lice, Ana Matić Škorić, Jelena Kuvač Kraljević