Ova retrospektivna kohortna studija u Ontariju, koristila je administrativne podatke o zdravlju od siječnja do prosinca 2018. Cilj je bio procijeniti štete i dobrobiti duljeg naspram kraćeg trajanja terapije kod starijih odraslih osoba.

Analiza je uključila 117 682 izvanbolnička pacijenta (dobni raspon, 66-110 godina) koji su primili recepte od 3868 liječnika koji su propisivali amoksicilin, cefaleksin ili ciprofloksacin na kraće ili duže vrijeme.

Provedena je instrumentalna analiza varijabli kako bi se uzela u obzir sklonost propisivača da odaberu dugo trajanje antibiotske terapije.

Primarni ishod bio je kombinacija štetnih događaja povezanih s antibioticima: nuspojave unutar 21 dana, infekcija bakterijom Clostridioides difficile unutar 90 dana i nova otpornost na antibiotike unutar 90 dana.

Sekundarni ishodi uključivali su sve komponente primarnog ishoda zajedno sa skupom sigurnosnih mjera kao što su ponovno propisivanje antibiotika unutar 30 dana, prijem u bolnicu za sve uzroke ili posjete hitnoj službi između 3 i 30 dana od izdavanja antibiotika i smrtnost unutar 30 dana.

Dulja antibiotska terapija nije bila povezana s povećanim primarnim štetnim ishodima za amoksicilin, cefaleksin ili ciprofloksacin.

Nije primijećena značajna razlika između duljih i kraćih antibiotske terapije u smislu sekundarnih sigurnosnih ishoda za amoksicilin, cefaleksin ili ciprofloksacin.

Slično tome, analiza osjetljivosti koja je ispitivala antimikrobnu rezistenciju u pacijenata s indeksom i kontrolnim kulturama nije pokazala značajne razlike između onih kojima su propisani dulji i kraći periodi uzimanja antibiotika.

"Rezultati studije mogu sugerirati da kod pacijenata koji žive u zajednici, utjecaj trajanja antibiotske terapije može biti zanemariv", napisali su autori.