Ugradnja endoproteze kuka (artroplastika kuka) smatra se jednim od najuspješnijih kirurških zahvata u medicini uopće. Posebno je učinkovita u ublažavanju bolova i značajnom poboljšanju kvalitete života pacijenata s uznapredovalim osteoartritisom (artrozom) kuka kojima nisu odgovarajuće pomogli drugi oblici liječenja. Kako zdravstvena skrb nastavlja napredovati, a očekivani životni vijek se povećava, očekuje se porast potražnje za potpunim i djelomičnim zamjenama zglobova, potaknut starenjem i sve aktivnijom globalnom populacijom.

Povijest endoproteza kuka seže od ranih pokušaja zamjene kuka u 19. stoljeću, kada su se za prve zamjene kuka koristili materijali poput slonovače. Prava revolucija u artroplastici kuka došla je 1960-ih godina s razvojem moderne artroplastike s niskim stupnjem trenja, koju je uveo Sir John Charnley, koristeći metalni femoralni klin (stem), polietilensku acetabularnu komponentu i akrilni cement. Ova inovacija postavila je standard za modernu endoprotezu kuka i dovela do široke primjene ugradnje ove konstrukcije. Tijekom godina, dizajn implantata znatno je evoluirao, s korištenjem cementiranih i necementiranih implantata kako bi se odgovorilo na različite potrebe pacijenata.

Kirurške tehnike također su napredovale kako bi se smanjila invazivnost i minimizirale mehaničke komplikacije, poput postoperativnih dislokacija. Dislokacija ostaje jedna od najčešćih komplikacija nakon ugradnje endoproteze kuka, s incidencijom koja se kreće od 1 do 7% u primarnim slučajevima i 25% u revizijskim slučajevima.

Napredak u kirurškim tehnikama uključuje razvoj različitih operacijskih pristupa na kuk. Najčešće korišteni pristup je stražnji (posterolateralni). Direktni prednji pristup, koji postaje sve popularniji zbog svojih karakteristika očuvanja mišića i potencijalno bržeg oporavka, sve češće je zastupljen. Također, šansa za dislokaciju je manja kada je korišten prednji pristup. Tehnike minimalno invazivne kirurgije razvijene su kako bi se dodatno smanjila oštećenja mekih tkiva, gubitak krvi i vrijeme oporavka.

Protokoli za ubrzani oporavak nakon operacije, koji naglašavaju multimodalno upravljanje bolom, ranu mobilizaciju i edukaciju pacijenata, postaju sve važniji. Suradnički napori kirurga, fizioterapeuta, medicinskih sestara i drugih zdravstvenih djelatnika ključni su za osiguranje najboljih mogućih ishoda za pacijente koji prolaze kroz ovu proceduru.

Upotreba 3D tehnologije printanja za izradu implantata i instrumenata prilagođenih pacijentima predstavlja još jedan novitet, nudeći poboljšano prilagođavanje i funkciju.

Istraživanje bioloških materijala i regenerativne medicine obećava poboljšanje dugovječnosti implantata i potencijalno odgađanje ili sprječavanje potrebe za artroplastiku kuka u budućnosti. U polje regenerativne medicine spada liječenje pripravcima krvi te mezenhimalnih matičnih stanica, koje mogu biti dobivene iz masnog tkiva ili iz koštane srži.