Ozon je jak oksidans i zbog svog snažnog oksidacijskog djelovanja može biti toksičan. Međutim, pravilnom i kontroliranom primjenom može se uspješno koristiti u dezinfekciji i liječenju bolesti kroz inaktivaciju patogena, stimulaciju metabolizma kisika, aktivaciju imunosnog sustava i dr. Nakon ulaska ozona u organizam, dolazi do njegove interakcije s biomolekulama te direktnog i indirektnog djelovanja povećanjem proizvodnje citokina i stimulacije stvaranja leukocita povećanjem kemijskih glasnika i stimulacije sinteze glutationa.

Cilj ovog preglednog rada, objavljenog u časopisu Medicina Fluminensis, je prikazati sažetak trenutnog stanja primjene terapije ozonom u medicini i dentalnoj medicini na temelju pretraživanja znanstvenih članaka i kliničkih studija.

Pretraživanjem tražilice PubMed uočen je značajan porast broja kliničkih istraživanja u periodu od 2015. do danas, a posebno u posljednje tri godine, što ukazuje na sve veći interes za kliničku primjenu. Tome pridonosi razvoj sigurnih uređaja i načina uporabe.

Ozon je otkriven prije više od stotinu godina i od tada se široko koristi u mnogim područjima uključujući mnoge grane medicine. Mnogobrojne studije dokazale su pozitivan učinak ozona na antioksidativni kapacitet, kao i na modulacije u vaskularnom, hematološkom i imunološkom sustavu, ali i njegovu efikasnost ako se primjenjuje kao adjuvans u konvencionalnim terapijama. Snažan oksidacijski učinak ozona omogućava suzbijanje gotovo svih mikroorganizama, zbog čega ozon ima baktericidna, virucidna i fungicidna svojstva. Međutim, unatoč korisnim učincima koji mu omogućuju široku primjenu u medicini, primjena u dentalnoj medicini nije pokazala očekivanu učinkovitost. Lokalna primjena ozona, kao antimikrobnog sredstva za nekirurško liječenje parodontne bolesti, dobar je alat potpore parodontnoj terapiji.

Marina Nikolić, Tamara Šoić-Vranić, Aleksandra Peranović, Jasminka Giacometti