Samoubojstvo je veliki javnozdravstveni izazov, s više od 700 000 smrtnih slučajeva svake godine u svijetu. Svako samoubojstvo ima dalekosežne društvene, emocionalne i ekonomske posljedice te duboko utječe na pojedince i zajednice diljem svijeta.

Trogodišnja tema Svjetskog dana prevencije samoubojstva za 2024.-2026. je „Promijenimo priču o samoubojstvu“ (Changing the Narrative on Suicide) s pozivom na akciju sa sloganom  „Počnimo razgovarati“ (Start the Conversation). Kulturu tišine i stigme povezane sa samoubojstvima treba promijeniti u kulturu otvorene konverzacije, razumijevanja i potpore. Mijenjajući priču o samoubojstvima trebamno dati prioritet prevenciji i mentalnom zdravlju, olakšati pristup adekvatnoj zdravstvenoj skrbi te omogućiti potporu svima kojima je potrebna.

Suicidalno ponašanje nije lako objasniti jer ono nikad nije rezultat samo jednog faktora ili događaja. Mnoge suicidalne osobe nemaju nikakvu mentalnu bolest/poremećaj, dok mnoge osobe s mentalnom bolešću/poremećajem nemaju nikakve suicidalne namjere. Stoga, kod razumijevanja samoubojstva uvijek moramo uzeti u obzir pojedinca – njegovo općenito zdravlje, mentalno zdravlje, stresne životne događaje, te socijalne i kulturalne faktore.

Brojna dosad provedena istraživanja pokazala su povezanost samoubojstava i mentalnih poremećaja (npr. depresija i alkoholizam), kao i povezanost s prethodnim pokušajima samoubojstva. Međutim, velik broj samoubojstava nastaje impulzivno u kriznim trenutcima kod slomova uzrokovanih životnim stresovima poput financijskih problema, prekida veza, kronične boli i teške bolesti. Također, oosbe koje su imale iskustvo teškog sukoba, koje su preživjele katastrofu (rat, potres), koje su bile izložene nasilju, zlostavljanju ili teškom osobnom gubitku, kao i one koje imaju osjećaj izolacije, sklonije su suicidalnom ponašanju. Stope samoubojstava više su i kod vulnerabilnih skupina kao što su diskriminirani po bilo kojoj osnovi, izbjeglice, migranti i zatvorenici.

Stigma, koja i danas okružuje mentalne poremećaje / bolesti i samoubojstva, predstavlja veliku prepreku u razumijevanju prevencije, jer mnogi misle kako osobe koje su pokušale suicid ne traže pomoć, te im se ni ne može pomoći, što je potpuno pogrešno. Također, u mnogim sredinama samoubojstva su još uvijek ilegalna ili pak predstavljau tabu temu o kojoj se otvoreno ne razgovara, a obitelji i bližnji često skrivaju s čim se suočavaju.

Otvoreno pričati o samoubojstvu može pružiti suicidalnoj osobi drugačiji pogled na životnu situaciji te joj dati vremena da ponovno razmisli. Vrlo često su suicidalne osobe ambivalente te dvoje o životu i smrti, impulzivno smatrajući da će im smrt omogućiti trenutno olakšanje patnje, međutim uz emocionalnu potporu i pravovremenu skrb, taj impuls prođe i one nastavljaju živjeti. Pravovremena skrb i emocionalna potpora mogu prevenirati samoubojstva.