Novo istraživanje Tehnološkog sveučilišta Nanyang u Singapuru (NTU Singapore) i medicinske škole Duke-NUS (Duke-NUS) otkrila je da starije osobe koje volontiraju u usporedbi s osobama koje ne volontiraju, osjećaju veću potporu svojih društvenih kontakata što dovodi i do bolje kvalitete njihovog života.

U istraživanje je uključeno 2887 Singapuraca u dobi od 60 i više godina. U studiji je potvrđeno da osobe koje su redovito volontirale u nekoj organizaciji ili klubu imaju veću kontrolu u svom životu i stječu više vještina što opet dovodi do bolje kvalitete života.

Volontiranje može pružiti alternativne načine podrške za starije osobe i biti podrška uz članove obitelji koji zajedno žive. Ovo je posebno važno u azijskim populacijama, gdje starije odrasle osobe tradicionalno ovise o članovima obitelji, rekli su istraživači.

S demografskim trendovima kao što je starenje stanovništva i smanjenje veličine obitelji, oslanjanje isključivo na obitelj s kojom žive starije osobe postat će neodrživo. Starije osobe će u budućnosti sigurno morati dopuniti podršku uže obitelji potporom iz alternativnih izvora, a jedan od njih bi mogao biti volontiranje.

Volontiranje među starijim osobama u Singapuru povećalo se tijekom godina, međutim, stope su i dalje niske. Istraživanje je pokazalo da volontiranje povećava kvalitetu života među starijim osobama kroz društvenu podršku. Starije odrasle osobe koje redovito volontiraju u formalnom okruženju također se osjećaju sigurnije i zadovoljnije svojim utjecajem na druge. Starije osobe koje pomažu drugima, na taj način pomažu i sebi.

Sudionicima studije postavljana su pitanja o njihovim volonterskim aktivnostima u protekloj godini. Ispitanici su grupirani u tri kategorije: nevolonteri, neredoviti volonteri (koji su volontirali manje od jednom mjesečno) i redoviti volonteri (koji su volontirali najmanje jednom mjesečno).

Ispitanici koji su volontirali odgovarali su na pitanja koliko često volontiraju i kojom vrstom volonterskog rada se bave, radi li se o formalnom volontiranju kroz grupe, klubove ili organizacije (npr. prikupljanje sredstava, posjeti) ili neformalno (npr. pomoć osobama koje nisu članovi obitelji u aktivnostima kao što su čuvanje djece ili obavljanje kućanskih poslova).

Ispitanici su odgovarali na pitanja o percipiranoj socijalnoj podršci, stvarnoj pomoći koju su primili od svojih društvenih kontakata (npr. materijalna dobra, emocionalna podrška ili savjet) tijekom jedne godine i broju ljudi u njihovom okruženju od kojih su dobili takvu pomoć.

Ispitanici u ocijenili koliko se slažu ili ne slažu s izjavama koje se odnose na razinu kontrole koju osjećaju nad svojim životom. Istraživana je i kvaliteta života ispitanika kroz niz od 11 izjava koje su uključivale sljedeće tvrdnje: "osjećaju da [njihov] život ima smisla" ili "raduju se svaki dan” ili “osjećaju se zadovoljni načinom života“. Skup izjava koje su procjenjivale kvalitetu života potvrdili su istraživači Duke-NUS-a u Singapuru prije studije.

Istraživači su statistički analizirali podatke o odgovorima na anketu kako bi istražili učinak volontiranja na kvalitetu života sudionika kroz mjerenje percipirane socijalne podrške, primljene društvene podrške razvoju osobnih vještina.

Na temelju podataka iz anketa, istraživači su otkrili da su sudionici prijavili bolju kvalitetu života jer doživljavaju jaču društvenu podršku i to bez obzira na to koliko su često volontirali i je li to bilo u formalnom ili neformalnom okruženju. To je vjerojatno zbog vrijednosti stvaranja novih društvenih mreža izgrađenih kroz volontiranje.