Sifat Sharmin, sa Sveučilišta Melbourne u Australiji, i njegovi suradnici ispitali su kako visokoučinkovite terapije utječu na prijelaz između pet stanja invaliditeta kod pojedinaca s pedijatrijskom multiplom sklerozom. U analizu su uključeni podatci iz 151 centra iz 41 države.

Uključene su osobe s početnim simptoma multiple skleroze mlađe od 18 godina ako su imale potvrđenu dijagnozu relapsno remitirajuće multiple skleroze i najmanje četiri zabilježena rezultata na ljestvici statusa invaliditeta. Sveukupno je bilo uključeno 5224 bolesnika.

Istraživači su primijetili smanjenje rizika od pogoršanja invaliditeta u svim stanjima invaliditeta s visokoučinkovitim terapijama. Kad je skupina liječenih uspoređenai s neliječenima, najveće smanjenje (omjer rizika, 0,41) je zabilježeno kod visokoučinkovite terapije u stanju minimalne onesposobljenosti. Međutim, zabilježen je pad dobrobiti visoko učinkovitih terapija kako se povećavao invaliditet. U usporedbi s onima koji su ostali neliječeni, mladi ljudi s minimalnim invaliditetom koji su primili terapiju niske učinkovitosti također su imali smanjeni rizik za prelazak u kategoriju blagog invaliditeta (omjer rizika, 0,65).

U ovom istraživanju istaknut je učinak ranih visokoučinkovitih terapija za očuvanje neurološke funkcije kod osoba s pedijatrijskom multiplom sklerozom što znači da je važno regulirati pristup terapijama koje modificiraju tijek bolesti i kod djece s multiplom sklerozom.