Koji su štetni ishodi povezani s uporabom kanabisa?

Konzumacija kanabisa najjače je povezana s povećanim rizikom od prometnih nesreća, suicidalnosti te kardiovaskularnih i plućnih bolesti. Procijenjeno je da je uporaba kanabisa povezana s 10% posjeta odjelima hitne pomoći u SAD-u 2021. Ostaje nejasno je li uporaba kanabisa značajno povezana s povećanom smrtnošću od svih uzroka.

Trebaju li liječnici primarne zdravstvene zaštite dijagnosticirati poremećaj uzimanja kanabisa?

Radna skupina za prevenciju u SAD-u preporučuje pregled svih adolescenata i odraslih u ustanovama primarne zdravstvene zaštite na poremećaje ovisnosti o drogama, uključujući poremećaj uzimanja kanabisa. Probir je najbolje provesti kratkim i validiranim upitnikom koji ispunjava sam pacijent. To može biti samostalni upitnik ili se taj isti upitnik može uklopiti u veći zdravstveni upitnik.

Koji su čimbenici rizika za poremećaje uzimanja kanabisa?

Glavni čimbenici rizika za razvoj poremećaja uzimanja kanabisa su učestalost i trajanje upotrebe kanabisa. Količina i jačina kanabisa koji se koristi također su vjerojatni čimbenici rizika, ali nisu dobro proučeni jer postoje problemi u pouzdanom kvantificiranju količine i jačine 9-tetrahidrokanabinola (THC — primarni psihoaktivni spoj u kanabisu). Prema analizama uzoraka koje su zaplijenile američke policijske snage jačina kanabisa se tijekom posljednja 2 desetljeća udvostručila, što može pridonijeti razvoju ovisnosti i psihoze izazvane kanabisom. Ovisnost o kanabisu često se javlja uz psihijatrijska stanja što uključuje i ovisnosti o drogama. Otprilike dvije trećine osoba kojima je dijagnosticiran poremećaj uzimanja kanabisa ima istovremeno i neku drugu ovisnost, najčešće o alkoholu ili duhanu. Gotovo polovica osoba s dijagnozom ovisnosti o kanabisu ima i neki psihijatrijski komorbiditet, a najčešće je to veliki depresivni poremećaj, posttraumatski stresni poremećaj ili generalizirani anksiozni poremećaj.

Kako se liječi poremećaj uzimanja kanabisa?

Lijekovi imaju malu ili nikakvu ulogu u liječenju poremećaja uzimanja kanabisa. Psihosocijalni tretmani imaju značajnu kratkoročnu (2 do 4 mjeseca) učinkovitost u pomaganju pacijentima kako bi smanjili ili prestali koristiti kanabis.

Provedeno je nekoliko studija o dugoročnim ishodima liječenja, ali apstinenciju od kanabisa obično dugoročno održava manje od 50% pacijenata. Najjači dokaz učinkovitosti postoje za kognitivno bihevioralnu terapiju (KBT) i terapiju poboljšanja motivacije (MET). KBT naglašava prepoznavanje i upravljanje pacijentovim mislima, ponašanjem i vanjskim okidačima koji promiču korištenje kanabisa. MET je direktivni oblik psihoterapije usmjeren na pacijenta s ciljem poboljšanja motivacije pacijenta kako bi smanjio ili prestao koristiti kanabis primjenom personaliziranih povratnih informacija i edukacijom u vezi s pacijentovim neprilagodljivim obrascima upotrebe kanabisa. Pacijenti koji nemaju adekvatan odgovor na KBT ili MET mogu imati koristi od kombiniranja te dvije metode ili od metode postupanja u nepredviđenim okolnostima. Postupanje u nepredviđenim okolnostima korisno je u rehabilitacijskome liječenju ovisnika. Ovisnici dobivaju poticaje (npr. novčane subvencije, ili vaučere koje mogu zamijeniti za nagradu male vrijednosti) svaki put kada prisustvuju tretmanu ili daju uzorak urina koji je negativan na kanabis.