Praćenje učestalosti različitih bolesti i stanja, longitudinalno praćenje bolesti, donošenje informiranih odluka ili strategija vezanih uz sektor zdravstva, praćenje trenda propisivanja određenih lijekova, identificiranje uskih visokorizičnih skupina unutar određene populacije samo su neke od mogućih primjena zdravstvenih podataka u sekundarne svrhe.

U ovom radu bavit ćemo se praktičnim primjerima korištenja podataka u sekundarne svrhe kako bismo potencijalnim korisnicima prikazali s kojim će se prednostima i preprekama susresti kada odluče koristiti takve podatke kako bi unaprijedili svoju praksu. Prikazat ćemo prednosti i nedostatke korištenja podataka u sekundarne svrhe na tri konkretne primjene:

1. povezanost zatvaranja škola s incidencijom COVID-a, hospitalizacijama i mortalitetom,
2. zdravstvena skrb o osobama oboljelim od dijabetesa za vrijeme COVID-a te
3. trend povećanog propisivanja antidepresiva djeci i mladima.

Jedan od najvažnijih benefita sekundarnog korištenja podataka je mogućnost vrlo brzog pristupa i obrade uz minimalan financijski trošak. Osim toga, nije potrebno voditi računa o veličini uzorka ili reprezentativnosti jer se u bazama registriraju svi podaci koji se odnose na neku populaciju (npr. svi COVID pacijenti liječeni u bolnici, svi pacijenti umrli od COVID-a).

Podaci se mogu koristiti u različite svrhe, primjerice kako bi se u vrijeme pandemije bolje organizirala zdravstvena skrb za kronične pacijente, kako bi se donijela odluka o pravovremenom zatvaranju škola odnosno poduzele javnozdravstvene akcije usmjerene na zaštitu mentalnog zdravlja djece i mladih.

Te prednosti osobito su došle do izražaja u vrijeme pandemije, kada je brz pristup i analiza podataka mogla doprinijeti boljem nošenju s novonastalom situacijom. Uz evidentne prednosti, konkretni korisnici suočavaju se s nekim praktičnim problemima pri sekundarnom korištenju podataka.

Primjerice, podaci liječnika obiteljske medicine osim potvrđenih dijagnoza sadrže i radne dijagnoze koje mogu značajno utjecati na sliku neke bolesti ili stanja. U tom slučaju treba dobro poznavati podatke te precizno i jasno definirati bolest ili stanje od interesa. Osim toga, ponekad je interpretacija podataka koji se koriste u sekundarne svrhe otežana. Podaci u slučaju propisivanja antidepresiva djeci i mladima pokazuju trend rasta kroz godine, ali ne nude moguća objašnjenja zašto se to događa. Jedno od mogućih rješenja tog problema je provođenje novog ciljanog istraživanja koje bi objasnilo pozadinu rastućeg trenda. Podaci koji se koriste u sekundarne svrhe imaju velik potencijal i mogu biti vrlo korisni za donošenje informiranih odluka. Međutim, trenutno ne postoji katalog dostupnih podataka, a nisu jasni niti zakonski ni etički aspekti njihovog korištenja. Krajnjem korisniku bi metakatalog podataka i jasan zakonski okvir znatno olakšali korištenje podataka u sekundarne svrhe.