Inhibitori SGLT2 pokazali su se boljim od inhibitora DPP4 u smanjenju rizika od raka debelog crijeva, jetre, jednjaka i drugih karcinoma probavnog trakta osim raka gušterače, naveli su autori studije sa Weiss Memorial bolnice u Chicagu.

Na temelju tih nalaza, liječnici bi mogli razmotriti SGLT2 inhibitore canagliflozin, dapagliflozin i empagliflozin ili GLP-1 kao terapiju prvog izbora, posebno za osobe s dijabetesom tipa 2 koje imaju povećani rizik od GI karcinoma. Prethodna istraživanja bila su usredotočena na potencijalne kardiovaskularne ili bubrežne dobrobiti povezane s SGLT2, ali malo ih se bavi rizikom od raka GI-a povezanim s ovim lijekovima.

Koristeći bazu podataka TriNetX s milijunima medicinskih zahtjeva iz 92 bolnice diljem Sjedinjenih Država, autori studije su identificirali 706.390 odraslih osoba koje su započele prvu liniju terapije inhibitorom SGLT2. Koristili su podudaranje sklonosti kako bi povezali te pacijente sa 706 390 drugih odraslih osoba koje su počele uzimati inhibitor DDP4 (sitagliptin, saksagliptin, linagliptin ili alogliptin).

Svim sudionicima dijagnosticiran je dijabetes tipa 2. Pacijentima je barem tri puta propisan SGLT2 inhibitor, a zabilježena je svaka dijagnoza raka koja se pojavila najmanje 6 mjeseci nakon početka terapije. Svatko s poviješću raka, recidiva raka ili metastatske bolesti bio je isključen iz populacijske kohortne studije.

Uz procjenu velikog broja pacijenata, studija je značajna i po tome što je uključila osobe s ulceroznim kolitisom i Crohnovom bolešću te po tome što je procijenila svaki rak probavnog sustava — zloćudne bolesti jednjaka, želuca, tankog crijeva, kolorektalnog, rektalnog, analnog, jetrenog, bilijarnog i žučnog mjehura.

Ključni nalazi

Među odraslim osobama koje su primile inhibitor SGLT2, došlo je do 15% smanjenja ukupnog rizika od razvoja bilo kojeg karcinoma GI u usporedbi s onima koji su primili inhibitor DPP4 (omjer rizika [HR], 0,85; 95% CI, 0,82 – 0,88).

Rak debelog crijeva bio je najčešći zloćudni tumor u studiji. Rak debelog crijeva identificiran je među 1789 ljudi, ili 0,25% onih koji su uzimali inhibitor SGLT2, u usporedbi s 3283 ljudi, ili 0,46%, onih koji su uzimali inhibitor DPP4.

Inhibitori SGLT2 povezani su sa 16% smanjenjem rizika od raka želuca (HR, 0,84; 95% CI; 0,74 – 0,945; P = ,005), 13% smanjenjem rizika od raka jetre i intrahepatičnog žučnog voda (HR, 0,87) ; 95% CI, 0,81 – 0,95), i 22% smanjenje rizika od raka debelog crijeva (HR, 0,781; 95% CI, 0,74 – 0,83; P < ,001) u usporedbi s lijekovima DPP4.

Jedini rak koji je vjerojatniji u skupini koja je primala inhibitor SGLT2 nego u skupini koja je primala inhibitor DPP4 bio je rak gušterače (HR, 1,035; 95% CI, 0,964 – 1,111; P = ,340).

Klasa inhibitora SLGT2 također je bila bolja od metformina u smanjenju rizika od raka GI-a.

Autori studije zaključuju da je studija nova i da još nije objavljena , te da će biti potrebno više studija koje je potrebno uključiti u smjernice, prije nego što rezultati počnu mijenjati praksu.