Hrvatska se može pohvaliti niskom incidencijom tuberkuloze (4,1/100 000) koja je na razini razvijenih zapadnih zemalja te niskim postotkom oboljelih sa rezistentnom tuberkulozom. Premda je pandemija COVID-19 privremeno prekinula pozitivan globalni trend u broju oboljelih i umrlih od tuberkuloze (TBC), brojne su globalne akcije trenutno u provođenju kako bi se ubrzala i osnažila borba protiv ove bolesti.

Tuberkuloza u trudnoći

Neliječena tuberkuloza predstavlja veću opasnost za trudnicu i fetus od većine lijekova koji se primjenjuju u liječenju tuberkuloze

Nije jasno imaju li trudnice povišen rizik za obolijevanje od tuberkuloze, no zapaženo je da rodilje do 6 mjeseca nakon poroda imaju povišen rizik za razvoj infekcije s Mycobacterium tuberculosis. Kod postavljene sumnje ili dokazane tuberkuloze u trudnica, liječenje treba započeti što prije jer je aktivna bolest povezana s većim rizikom za lošije ishode trudnoće.

Neliječena tuberkuloza predstavlja veću opasnost za trudnicu i fetus od većine lijekova koji se primjenjuju u liječenju tuberkuloze. Novorođenčad rođena od neliječenih majki manje su proođajne težine, a u rijetkim slučajevima dijete se može roditi zaraženo tuberkulozom. Majke s neliječenom aktivnom tuberkulozom mogu prenijeti bolest na svoje dijete postpartalno. Iako lijekovi korišteni u inicijalnom režimu liječenja prelaze placentu, čini se da nemaju neželjene učinke na fetus.

Primjena dijagnostike u otkrivanju tuberkuloze u trudnoći

Dijagnostika tuberuloze u trudnoca ne razlikuje se u odnosu na ostalu populaciju te se sastoji od anamneze, fizikalnog pregleda, tuberkulinskog testa, IGRA-testova (testovi otpuštanja interferona gama, od engl. Gamma. Release Assay – IGRA), analize sputuma te radiograma srca i pluća (uz zaštitu fetusa). Dijagnoza aktivne tuberkuloze indicira i evaluaciju postojanja HIV infekcije(bolest uzrokovana virusom humane imunodeficijencije), budući da su trudnice s HIV infekcijom pod povišenim rizikom za obolijevanje od tuberkuloze.

Ako je potrebno u dijagnostici tuberkuloze, radiogram pluća može se učiniti tijekom trudnoće uz zaštitu ozračivanja abdomena, budući da korist nadmašuje miminalni rizik od zračenja tijekom ove pretrage.

Latentna tuberkuloza

U većine trudnih žena se u slučaju latentne tuberkuloze liječenje može odgoditi do 2-3 mjeseca postpartalno u svrhu izbjegavanja nepotrebne primjene lijekove u trudnoći. Osobe s latentnom tuberkuloznom nisu infektivne za okolinu. No, u trudnica koje su pod visokim rizikom za progresiju bolesti iz latentne infekcije u aktivnu bolest, liječenje ne treba odgađati, čak niti tijekom prvog trimestra trudnoće. Čimbenici rizika za progresiju bolesti iz latentne u aktivnu TBC su HIV infekcija, imunokompromitiranost te TBC infekcija unutar zadnje 2 godine.

 

Liječenje tuberkuloze u trudnoći

Aktivnu tuberkulozu potrebno je započeti liječiti što prije. Simptomi aktivne bolesti uključuju bol u prsištu, kašalj, smanjen apetit, umor, febrilitet, hemoptizu, noćno znojenje i gubitak tjelesne mase.

Dijagnoza tuberkuloze otežana je tijekom trudnoće zbog čestog neupućivanja trudnica na slikovnu dijagnostiku; rtg srca i pluća, a neki simptomi trudnoće nalikuju simptomima tuberkuloze.

Dijagnostički postupci preporučeni u trudnica ne razlikuju se od onih u općoj populaciji.

Aktivnu tuberkulozu potrebno je započeti liječiti što prije. Simptomi aktivne bolesti uključuju bol u prsištu, kašalj, smanjen apetit, umor, febrilitet, hemoptizu, noćno znojenje i gubitak tjelesne mase. Osobe s aktivnom plućnom tuberkulozom zarazni su za okolinu.

Prema smjernicama američkog Centra za kontrolu bolesti i prevenciju (CDC, od engl. Centers for Disease Control and Prevention) u trudnica se preporučuje terapijski režim koji uključuje izonijazid, rifampicin i etambutol tijekom 2 mjeseca te nakon toga nastavak terapije izonijazidom i rifampicinom tijekom 7 mjeseci do ukupno 9 mjeseci terapije. Ukoliko je izolat osjetljiv na rifampicin i izonijazid, etambutol se može prekinuti nakon 1 mjeseca terapije.

Pirazinamid se prema američkim smjernicama preporučuje samo kod teških te ekstrapulmonalnih oblika bolesti zbog ograničenih podataka o njegovom djelovanju u ranoj trudnoći, a ne smatra se apsolutno esencijalnim u prvoj liniji liječenja. U slučaju uključenja pirazinamida u terapijski protokol, tuberkuloza se liječi po uobičajenom protokolu koji uključuje izonijazid, rifampicin, etambutol i pirazinamid, no u tom slučaju se trajanje terapije može smanjiti sa devet na ukupno 6 mjeseci u većine bolesnica.

Za razliku od gore navedenih smjernica američkog CDC-a, smjernice Svjetske zdravstvene organizacijei neke druge smjernice (npr. australske) preporučuju u režim liječenja tuberkuloze uključiti i pirazinamid.

Suplementacija piridoksinom (vitamin B6) preporučuje se u svih trudnica koje uzimaju izonijazid.