Pojačani globalni napori u posljednja dva desetljeća doveli su do važnih napredaka u borbi protiv tuberkuloze, s godišnjim brojem smrtnih slučajeva koji se globalno smanjio za 45 % između 2000. i 2019. godine. Međutim, dolazak pandemije COVID-19 značajno je ugrozio dosadašnje napore te su se od početka vodili razgovori o mogućem utjecaju „novoga normalnog“ na pojavnost tuberkuloze. I premda su pojedini stručnjaci sramežljivo spominjali kako će epidemiološke mjere koje su poduzete kako bi se zaustavilo širenje virusa djelomično utjecati i na prijenos tuberkuloze, globalno su stručnjaci bili mišljenja kako će pandemija, iz više razloga, negativno utjecati na širenje tuberkuloze te da će broj oboljelih rasti. Već 2020. godine javio se veliki globalni pad broja prijavljenih tuberkuloza, sa 7,1 milijuna u 2019. na 5,8 milijuna u 2020. godini, što sugerira da je broj ljudi s nedijagnosticiranom i neliječenom tuberkulozom porastao, s posljedicom većeg prijenosa zaraze u zajednici te povećanim brojem smrtnih ishoda. U Godišnjem izvještaju SZO-a za 2021. godinu po prvi puta u više godina opisan je porast broja oboljelih te 1,6 milijuna umrlih. Brojni su čimbenici doveli do ovih poražavajućih brojeva, od kojih su najvažniji smanjena dostupnost zdravstvenog sustava, nemogućnost dijagnostike zbog smanjenog broja i/ili preusmjeravanja djelatnika i resursa u dijagnostiku COVID-19 te posljedično izostanak provođenja antituberkulotočke terapije. Bolesnici kojima tuberkuloza uopće nije dijagnosticirana imali su velik rizik od smrtnog ishoda, jer je smrtnost neliječene tuberkuloze iznimno visoka i iznosi 50 %. S druge strane, odgoda u otkrivanju bolesti omogućila je dulje vrijeme izloženosti kontakata te pojačano širenje zaraze.

Značajan utjecaj pandemije na područje tuberkuloze vidi se i u Hrvatskoj, kad je tijekom prve dvije pandemijske godine zabilježeno veliko smanjenje broja uzoraka za dijagnostiku te smanjenje broja prijavljenih tuberkuloza. Nacionalni referentni laboratorij za tuberkulozu, svake godine prikuplja iz svih lokalnih laboratorija izolirane sojeve M. tuberculosis te se tako na godišnjoj razini prati broj bakteriološki potvrđenih slučajeva te se radi genotipizacija izolata M. tuberculosis. Broj izolata koji su dostavljeni na genotipizaciju značajno se smanjio 2020. i 2021. godine. Tako je na analizu dostavljeno 170, odnosno 151 izolat M. tuberculosis, što je značajno manje nego prije izbijanja pandemije. SZO je upozorila da ogromno smanjenje broja prijavljenih i liječenih tuberkuloza vjerojatno nije u korelaciji sa stvarnim stanjem te da je isto vezano za ograničenu dostupnost zdravstvenog sustava tijekom pandemije COVID-19. Zabrinjavajuće projekcije SZO-a da će u narednim godinama doći na naplatu smanjeno otkrivanje bolesnika s aktivnom tuberkulozom primjećen je već 2021. godine kada je procijenjeni broj oboljelih bio veći od onoga 2019. godine. Premda se u Hrvatskoj iz godine u godinu bilježio pad broja slučajeva tuberkuloze, 2022. godina će zasigurno biti iznimka jer se tijekom prošle godine na genotipizaciju zaprimilo 182 izolata, što samo za sebe premašuje broj oboljelih iz 2020. i 2021. godine.

Ipak, unatoč brojnim izazovima posljednjih godina, nastavljen je napredak u dijagnostici tuberkuloze u Hrvatskoj, tako da je od početka 2022. godini uvedeno prospektivno sekvencioniranje čitavog genoma (engl. whole genome sequencing, WGS) sojeva M. tuberculosis. Uvid u čitav genom M. tuberculosis daje sveobuhvatnu genetičku informaciju te omogućuje brzu detekciju (multi)rezistencije, kategorizaciju različitih sojeva (obitelji MTBC), precizno definiranje lanaca prijenosa infekcije te proučavanje evolucije genoma. Dodatno, na osnovi sekvence čitavog genoma moguće je odrediti pripadnost sojeva M. tuberculosis nekoj od devet obitelji (lineage) po Collu. Naime, ustanovljeno je da se sojevi M. tuberculosis razlikuju ovisno o zemljopisnom području u kojem se nalaze, čime je patogen prilagodio svoj genom genomu domaćina koji nastanjuje to područje. Tako na području Europe, a tako i u Hrvatskoj, dominira obitelj 4 koja se također naziva i Euro-američka obitelj. Osim te predominantne obitelji, u Hrvatskoj su u 2022. godini izolirani i sojevi koji su pripadali obitelji 1 (Indo-oceanska obitelj), 3 (Istočnoafrička-indijska obitelj) te soj M. africanum koji pripada obitelji 6, što nije neobično s obzirom na migracije kojima svjedočimo posljednjih godina. Pripadnost određenoj obitelji ima ulogu u ishodu bolesti, rezultira varijacijama u učinkovitosti cjepiva, utječe na nastanak rezistencije, daje različit biološki odgovor u eksperimentalnim modelima te pokazuje razlike u virulenciji u različitih obitelji.

Ljiljana Žmak, Mihaela Obrovac, Irena Tabain