Brojna istraživanja provedena s ciljem otkrivanja uzroka ovog složenog sindroma pokazala su da važnu ulogu u njegovu nastanku imaju čimbenici okoline, poput spavanja na leđima i pasivnog pušenja. Nakon što su brojne javnozdravstvene kampanja utjecale na promjenu navedenih čimbenika, isprva je došlo do smanjenja učestalosti SIDS-a, no samo do određene razine, što ukazuje da i drugi čimbenici imaju ulogu u njegovu nastanku. Danski liječnici stoga su proveli istraživanje čiji je cilj bio ispitati imaju li mlađa braća i sestre dojenčadi koje su umrla zbog ovog sindroma veći rizik za njegovu pojavu no druga djeca.

U istraživanju su iz odgovarajućih registara prikupljeni podaci o djeci rođenoj u Danskoj u razdoblju od 1. siječnja 1978. do 31. prosinca 2016. te o djeci koja su u istom razdoblju umrla u prvoj godini života bez jasnog uzroka. Tijekom 39 godina praćenja ukupno je rođeno 2 666 834 djece (od čega 52 % muške), dok je 1 540 dojenčadi (od čega 61 % muške) umrlo zbog SIDS-a. Većina djece (90 %) umrla je zbog SIDS-a u prvih šest mjeseci života, pri čemu je medijan dobi bio 3 (IQR 2 - 4) mjeseca. K tome je identificirano 2 384 mlađe braće i sestara dojenčadi koja su umrla zbog SIDS-a, a tijekom jedne godine praćenja među njima je bilo osam slučajeva SIDS-a s medijanom dobi od 2,5 (IQR 1,5 – 4,1) mjeseci.

Statistička analiza pokazala je kako je učestalost SIDS-a među braćom i sestrama dojenčadi umrle zbog SIDS-a znatno veća nego u općoj populaciji dojenčadi, sa standardiziranim omjerom učestalosti (SIR) od 4,27 (95% CI 2,13 – 8,53) nakon prilagodbe za spol, dob i kalendarsku godinu. Nakon dodatne prilagodbe za dob majke (< 29 godina vs > 29 godina) i stupanj obrazovanja (srednjoškolsko vs visokoškolsko), isti omjer iznosio je 3,5 (95% CI 1,75 – 7,01).

Istraživači su istakli kako rezultati njihova velikog populacijskog istraživanja ukazuju na tendenciju nakupljanja slučajeva SIDS-a unutar iste obitelji, te kako braća i sestre dojenčadi umrle zbog SIDS-a i sama imaju četiri puta veći rizik da umru zbog SIDS-a no druga dojenčad. Navode kako nije moguće razlučiti je li takav obrazac pojave unutar iste obitelji posljedica zajedničkih čimbenika okoline, genskih čimbenika, ili pak njihove kombinacije. Ipak, smatraju kako njihovi rezultati jasno ukazuju na to da je prilikom procjene rizičnih čimbenika za SIDS jedan od najvažnijih upravo pozitivna obiteljska anamneza, te kako se brat ili sestra dojenčeta koje je umrlo od SIDS-a treba pažljivo obraditi kako bi se isključili genski i/ili okolišni čimbenici koji bi mogli doprinijeti pojavi SIDS-a tijekom prve godine života.

Naposljetku su zaključili kako unatoč brojnim istraživanjima još postoje mnoga pitanja o ovom složenom sindromu na koja treba dati valjani odgovor te kako se roditelji u međuvremenu trebaju pridržavati uputa iz javnozdravstvenih kampanja o ispravnom postupanju s dojenčadi, dok liječnici trebaju osobitu pozornost obratiti na dojenčad čija su braća i sestre umrla od ovog zagonetnog sindroma.

Lovro Lamot