Rezultati opsežne ekološke studije koja je obuhvatila podatke za period od 40 godina, pokazuju da cijepljenje protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per) ima protektivnu ulogu u smanjenju mortaliteta od sindroma iznenadne dojenačke smrti (SIDS). 

Sindrom nagle dojenačke smrti (SIDS), čak i nakon smanjenja mortaliteta početkom 1990-ih godina, i dalje je jedan od glavnih uzroka smrtnosti dojenčadi širom svijeta. U Sjedinjenim Američkim Državama (SAD) SIDS uzrokuje 2000 dojenačkih smrti godišnje. Mnoge zapadne zemlje imale su kontinuirano povećanje mortaliteta zbog SIDS-a u periodu između 1970. i 1980. god, nakon čega je uslijedio vršak ili plato tijekom 1980-ih godina, a potom naglo smanjenje mortaliteta početkom 1990-ih godina. To se smanjenje najviše pripisuje kampanji koja je promovirala spavanje dojenčadi na leđima. Često se smatra da nije bilo drugih značajnih čimbenika koji su doprinijeli tom smanjenju mortaliteta. Međutim, jedan čimbenik koji se također promijenio u tom periodu je bila prevalencija cijepljenja protiv difterije, tetanusa i hripavca (Di-Te-Per). Tijekom 1970-ih i 1980-ih godina izvještaji o neurološkim komplikacijama cjepiva protiv hripavca doveli su do dramatičnog pada procjepljenosti u mnogim zamljama. Konačno, 1991. god. je objavljen izvještaj koji je pokazao da nema povezanosti između povećanja incidencije neuroloških poteškoća i cjepiva protiv hripavca, što je dovelo do brzog oporavka stope procijepljenosti. 

Do sada su objavljene 2 metaanalize opservacijskih studija koje su dale naslutiti da je cijepljenje, a posebno ono protiv DiTePer-a i poliomijelitisa, povezano sa smanjenjem rizika od nastanka SIDS-a. Nejasno je, međutim, da li se ti rezultati mogu primijeniti na širu populaciju. U neke od profesionalnih smjernica i preporuka na temelju toga uključeno je cijepljenje kao mjera prevencije SIDS-a. 

U općoj populaciji i dalje perzistira strah od povećanog rizika od SIDS-a zbog cijepljenja. Nažalost, taj je strah, posebno u kombinaciji s onim od razvoja autizma ili onim od “preopterećivanja” imunološkog sustava, mogao dovesti do toga da su roditelji odgađali cijepljenje tijekom prvih mjeseci života ili čak u potpunosti odustajali od cijepljenja. Među djecom mlađom od 5 mjeseci života u SAD-u, svega 80% ih je primilo za tu dob predviđene 2 doze cjepiva protiv hripavca. 

Kako bi analizirali ekološku povezanost između procjepljenosti protiv DiTePer-a i prevalencije SIDS-a tijekom nekoliko desetljeća, njemački su autori proveli studiju koja je obuhvatila podatke o procjepljenosti i SIDS-u u periodu od 1968. - 2009. god. 

Smrtnost od SIDS-a bila je značajno povećana u sljedećim periodima: od 1968. - 1971. god. (+27% godišnje), od 1971. - 1974. god. (+47%), te od 1974. - 1979. god. (+3%). Potom je zabilježen pad od 1979. - 2001. god. (-1%) i od 1991. - 2001. (-8%), a nakon 2001. god. mortalitet je ostao konstantan. Procijepljenost protiv DiTePer-a bila je obrnuto povezana sa stopama mortaliteta od SIDS-a. Omjer stopa incidencije je bio 0,92 (95% interval pouzdanosti: 0.87 to 0.97) za 10%-tno povećanje procijepljenosti protiv DiTePer-a i to nakon prilagodbe prema položaju spavanja djeteta. 

Autori ove deskriptivne studije zaključuju da je procijepljenost protiv DiTePer-a povezana sa smanjenjem mortaliteta od SIDS-a. Trenutne smjernice koje potiču cijepljenje u zadanim vremenskim intervalima trebalo bi još više naglašavati, ne samo radi učinkovitijeg sprječavanja specifičnih zaraznih bolesti, već i radi potencijalnog smanjenja rizika od SIDS-a.