Većina bolesnika koji se liječe ambulantno od COVID-19 bolesti ne zahtijeva druge specifične mjere liječenja te nije indicirano antivirusno liječenje. Antivirusno liječenje je indicirano u rizičnih skupina bolesnika, a s ciljem sprječavanja progresije bolesti, potrebe za hospitalizacijom ili smrti. Studije su pokazale da rana antivirusna terapija u visokorizičnih, necijepljenih osoba sprječava kliničko pogoršanje, hospitalizaciju i smrt za 50 % do 85%. 

Različite zemlje različito klasificiraju visokorizične bolesnike i prioritiziraju primjenu antivirusnih lijekova. Dok britanske smjernice indiciraju liječenje u najrizičnijih, necijepljenih skupina bolesnika, američke klasificiraju bolesnike u tri skupine ovisno o broju rizičnih čimbenika. Kanadske smjernice preporučuju liječenje neovisno o cjepnom statusu u bolesnika koji su imunokompromitirani ili žive u domovima sa starije i nemoćne, u necijepljenih ili nepotpuno cijepljenih s rizičnim čimbenicima, u trudnica te u starijih od 70 godina s komorbiditetima.

U visokorizičnih, necijepljenih ili nepotpuno cijepljenih bolesnika preporučuje se primjena nirmatrelvir/ritonavir unutar 5 dana od pojave prvih simptoma. Primjena nirmatrelvir/ritonavira je indicirana u imunokompromitiranih bolesnika neovisno o cjepnom statusu. Primjenjuje se u dozi nirmatrelvir 300 mg / ritonavir 100 mg, dva puta dnevno tijekom pet dana. Najčešće opisane nuspojave su bol u mišićima, mučnina, proljev, promjena okusa, povišen krvni tlak. 

Kao terapija drugog izbora preporučuje se primjena remdesivira tijekom 3 dana, a unutar 7 dana od početka simptoma. Primjenjuje se u dozi od 200 mg IV prvi dan, zatim 100 mg IV drugi i treći dan. Remdesivir se primjenjuje parenteralno te se preporučuje njegova primjena putem dnevnih bolnica i/ili infuzijskih centara uz kraći nadzor bolesnika.

Kao treći izbor može se primijeniti molnupiravir. Primjenjuje se tijekom pet dana 2 x 800 mg. Zbog moguće genotoksičnosti i mutagenosti ne preporučuje se primjena u trudnica, a potreban je oprez i u spolno aktivnih bolesnika kojima treba preporučiti kontracepciju i odgodu trudnoće za najmanje tri mjeseca od uzimanja lijeka, podjednako u muškaraca i žena.

Trenutačno dostupna monoklonska protutijela nemaju neutralizacijsku aktivnost, ili je ista zanemariva prema prevladavajućim Omikron subvarijantama te se ne preporučuju za liječenje bolesnika. Isto uključuje i kombinaciju monoklonskih protutijela tixagevimab i cilgavimab koji se eventualno mogu primijeniti u prijedekspozicijskoj profilaksi u najrizičnijih skupina budući da trenutačno nema drugih opcija za prijedekspozicijsku profilaksu, ali je učinkovitost vjerojatno minimalna.

Važno je naglasiti da se ne preporučuje ambulantna primjena: deksametazona, antikoagulantne terapije, azitromicina, hidroksiklorokina, ivermektina, favipiravira, fluvoksamina, suplemenata poput cinka ili vitamina C. Nije pokazana klinička učinkovitost.

Neven Papić