Točan uzrok poremećaja pažnje i hiperaktivnosti nije poznat, no postoje dokazi da genetičko nasljeđe može imati značajan utjecaj. Brojna istraživanja ukazala su na razlike u aktivnosti mozga djece sa spomenutim poremećajem i djece koja poremećaj nemaju, posebice u području zaduženom za reguliranje pažnje, koncentracije i kontroliranje impulsa. Mnogi roditelji i nastavnici uvjereni su da postoji veza između prehrane i poremećaja ponašanja – možda jer su u neposrednoj blizini djece i mogu ovaj utjecaj lakše i brže zamijetiti nego znanstvenici i kliničari.

Povijesni dokazi o ulozi prehrane

70-ih godina 20.stoljeća objavljeni su radovi prema kojima se simptomi kod 30–50% hiperaktivne djece poprave kada se djecu stavi na režim prehrane koji isključuje unos umjetnih prehrambenih boja i salicilata (salicilati se osim u lijekovima nalaze i u prirodnim izvorima - voću i povrću poput jabuka, trešanja, grožđa, naranača ili rajčica). Ostali znanstvenici koji su tijekom 70-ih, 80-ih godina također istraživali potencijalnu vezu između prehrane i poremećaja pažnje i/ili hiperaktivnosti dobivali su proturječne rezultate.

1982. godine, Američki nacionalni institut za zdravlje (NIH) zaključio je da prehrambene restrikcije pomažu samo malome broju djece sa poremećajima ponašanja i/ili hiperaktivnosti. Preporučila su se daljnja istraživanja i naglasilo da napredak u ovom području sprječava nedovoljno poznavanje samog poremećaja te nedostatak radnih standarda za dijagnostičku proceduru. Primjerice, mnoga djeca s poremećajem ponašanja imaju i neki oblik alergije na hranu.

Umjetna bojila i hiperaktivnost

Novija su pak istraživanja i revizije istraživanja ipak ukazale na postojanje utjecaja prehrane na poremećaj ponašanja. Revizija iz 2004., u kojoj je uspoređeno 15 dvostruko slijepih studija o utjecaju umjetnih prehrambenih bojila na poremećaj ponašanja kod djece, pokazala je da je prehrana koja nije sadržavaja bojila rezultirala prosječnim poboljšanjem ponašanja za trećinu do polovinu od onoga što se očekuje od terapije lijekovima te je jednako djelovala na djecu sa i bez poremećaja, a što opet ne podupire tezu da „zdrava“ i „hiperaktivna“ djeca reagiraju različito na ove komponente. Druga studija iz 2004., potvrdila je ove rezultate kod djece predškolskog uzrasta.

Još uvijek ne postoji konačan znanstveni odgovor o utjecaju umjetnih prehrambenih bojila na poremećaje u ponašanju. Ipak, oni koji žele izbjegavati ove tvari, trebaju dobro čitati deklaracije jer bi tamo trebala biti navedena njihova prisutnost i mjere opreza za određena bojila.

Naime, studija objavljena u uglednom znanstvenom časopisu „The Lancet“ u rujnu 2007. podigla je popriličnu prašinu u stručnim krugovima i krovnim institucijama koje brinu o sigurnosti hrane.

Istraživanje su proveli znanstvenici sa Sveučilišta u Southamptonu (Velika Britanija), a u studiji je sudjelovalo 153 trogodišnje djece i 144 djece u dobi 8 i 9 godina. Malim ispitanicima znanstvenici su davali jedan od dva napitka – sok s mješavinom umjetnih boja i aditiva ili placebo. Sokovi su sadržavali dvije različite mješavine aditiva. Miks A sadržavao je umjetne boje Sunset Yellow (E110), Tartrazine (E102), Carmoisine (E122), Ponceau 4R (E124) i konzervans natrijev benzoat (E211). Miks B sadržavao je umjetne boje Sunset Yellow (E110), Quinoline Yellow (E104), Carmoisine (E122), Allurared (E129) i konzervans natrijev benzoat (E211).

Rezultati studije pokazali su da je miks A značajno utjecao na pogoršanje simptoma hiperaktivnosti kod trogodišnje djece, a kod osmogodišnjaka i devetogodišnjaka hiperaktivno ponašanje uočeno je nakon konzumacije obje mješavine aditiva (miks A i miks B). U zaključku studije autori navode kako umjetne boje ili konzervans natrijev benzoat (ili oboje) u prehrani uzrokuju pojačanu hiperaktivnost u djece u dobi od 3 godine i u dobi od 8-9 godina.

Temeljem rezultata ove i prijašnjih studija skupine autora sa Sveučilišta u Southamptonu Food Standards Agency (FSA) je izdala nove preporuke o određenim sintetskim aditivima te navode kako uklanjanje umjetnih bojila iz prehrane djece može koristiti hiperaktivnoj djeci te djeci kojoj je dijagnosticiran ADHD (poremećaj pažnje-hiperaktivni poremećaj).

Organofosfati i bisfenol-A

Udruženim snagama znanstvenici s Harvarda i Sveučilišta u Montrealu su proučavali utjecaj organofosfata, toksičnih pesticida na pojavu ADHD-a. Skupina znanstvenika je analizirala uzorke urina više od 1000 djece, dobi od 8-15 godina, kako bi se ispitali ostaci pesticida unešeni hranom.

Rezultati pokazuju kako djeca s najvišim razinama diakilfosfata (produkt raspada organofosfata) imaju najveću učestalost pojave ADHD-a. Također je ustanovljeno da sa svakim povećanjem ostataka pesticida u urinu od 10 puta, raste vjerojatnost od poremećaja ADHD za čak 35%.

Nadalje, otkriveno je da i djeca s niskom izloženošću pesticidima imaju dvostruko veću vjerojatnost od nekog oblika poremećaja učenja u usporedbi s djecom kod koje nisu detektirani pesticidi.

Poznato je da organofosfati uzrokuju oštećenje živčanih veza u mozgu jer upravo na taj način uništavaju štetočine na usjevima. Toksini remete specifični neurotransmiter acetilkolinesterazu. Neka istraživanja dovode u vezu nedostatak acetilkolinesteraze i ADHD.

Izloženost bisfenolu A (BPA) prije rođenja može utjecati na ponašanje djece u dobi od 3 godine, pokazalo je novo istraživanje znanstvenika s Harvarda. BPA je prisutan u plastici od koje se proizvode neke boce i pakiranja hrane. Istraživači su na temelju podataka prikupljenih analizom uzoraka urina 244 trudnice i testiranjem ponašanja njihove trogodišnje djece utvrdili kako je prisutnost BPA povezana s većim poteškoćama u ponašanju kod djevojčica. Veća prisutnost BPA je bila povezana s proporcionalno povećanim izgledima za anksioznost i hiperaktivnost kod djevojčica.

Specifični nutrijenti: fokus na vitamin D i omega-3 masne kiseline

Ostali prehrambeni čimbenici za koje se vjeruje da igraju ulogu u razvoju i manifestaciji poremećaja u ponašanju uključuju deficit višestruko nezasićenih masnih kiselina – omega-3 i omega-6 i vitamina D.

Nedostatak vitamina D značajno je veći u djece s ADHD-om, a primjena vitamina D kao dodatka prehrani poboljšava kognitivne funkcije u domenama shvaćanja, pozornosti, suprotstavljanja, hiperaktivnosti i impulzivnosti.

Unos visoke doze omega-3 masne kiseline DHA tijekom šest mjeseci pomaže djeci i adolescentima da se lakše nose sa simptomima poremećaja pozornosti s hiperaktivnošću, pokazali su rezultati istraživanja znanstvenika iz Španjolske. U randomiziranom, dvostruko slijepom placebo kontroliranom istraživanju sudjelovalo je 66 ispitanika dobi između 6 i 18 godina, podijeljenih u dvije skupine. Ispitanici su dobili vrećice koje su sadržavale ili placebo ili 1000 mg DHA masne kiseline, 90 mg EPA, 150 mg DPA i 4,5 mg vitamina E.

Djeca koja su imala manje od 32 kg dobila su jednu dozu odnosno jednu vrećicu dnevno, dok su djeca veće tjelesne mase dobila dvije doze dnevno. Nakon šest mjeseci primjene rezultati su pokazali kako je u skupini koja je unosila DHA došlo do promjene u ponašanju, dok u placebo skupini nije.

Pozitivne promjene u skupini koja je primala DHA primijećene su već nakon tri mjeseca trajanja istraživanja. Osim ponašanja, različitim testovima ispitane su i kognitivne sposobnosti djece, a rezultati su pokazali kako je u obje skupine došlo do poboljšanja, no veći napredak zabilježen je u DHA skupini.

Neka su ranija istraživanja također pokazala kako unos DHA masne kiseline u obliku dodatka prehrani predstavlja blagotvornu potpornu terapiju za djecu i adolescente s ADHD-om. Meta analiza londonskih znanstvenika objavljena 2017. godine, koja je uključila pregled sedam istraživanja i obuhvatila više od 500 djece i adolescenata, pokazala je kako su omega-3 masne kiseline povezane s poboljšanjima kliničkih simptoma ADHD-a. Dodatno, tri su istraživanja, s više od 200 djece i adolescenata, pokazala kako omege mogu povoljno utjecati na pažnju.

Važnost doručka

Istraživanje španjolskih znanstvenika iznjedrilo je vrlo zanimljive rezultate o dobrobitima doručka. Naime, rezultati velikog istraživanja pokazali su kako se djeca koja redovito doručkuju kod kuće bolje razvijaju psihosocijalno i imaju manje problema u ponašanju. Problemi u ponašanju odnose se na kombinaciju emocionalnih problema, agresije i kršenja društvenih normi, hiperaktivnosti i problema s vršnjacima. Istraživanje koje je započelo 2017. godine uključilo je više od 3700 djece u dobi od 4 do 14 godina. Ukupno je 98,9% djece doručkovalo, a 95,8% je jelo doručak kod kuće. Prosječna dob bila je 9,4 godine, a 87% djece imalo je normalno psihosocijalno ponašanje. Rezultati ovog istraživanja dali su vrijedan uvid u utjecaj prehrane na zdravlje te konkretne preporuke za roditelje i djecu te su po prvi put pokazali kako nije bitno samo što jedeš već i kada i gdje.