Međunarodni simbol svjesnosti i podrške oboljelima, prevenciji i liječenju ove bolesti je crvena vrpca (engl. red ribbon), a njeno isticanje je jedan od načina pokazivanja solidarnosti i podrške oboljelima i spomen na umrle. Poruka ovogodišnjeg Svjetskog dana AIDS-a je „Izjednačiti“ (engl. Equalize). To je poticaj za sve nas da radimo na rješavanju nejednakosti i doprinosimo eliminaciji infekcije HIV-om i AIDS-a.

Infekcija virusom humane imunodeficijencije (HIV)  koja neliječena dovodi do slabosti imuniteta i bolesti AIDS jedna je od bolesti koja se značajno proširila u svim dijelovima svijeta i njeno sprječavanje jedan je od javnozdravstvenih prioriteta.

U svijetu je, prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije i Zajedničkog programa Ujedinjenog naroda za AIDS (UNAIDS), krajem 2021. godine bilo 37,7 milijuna ljudi koji žive s HIV-om, od čega oko 2,2 milijuna u Europskoj regiji SZO-a, te godine je zabilježeno 1,5 milijuna novooboljelih od zaraze HIV-om, a 650 000 ljudi umrlo je od posljedica ove bolesti. Prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu zaraznih bolesti (ECDC) u zemljama članicama Europske unije i Europsko Ekonomske zajednice (EU/EEA) u 2021. je zabilježeno oko 14.971 novih dijagnoza HIV infekcije, što čini stopu od 3,7 na 100 000 stanovnika.

Posljednje desetljeće se u svijetu bilježi kontinuirani pad novooboljelih od infekcije HIV-om i smrti od AIDS-a. U zemljama EU/EEA tijekom posljednjeg desetljeća se također kontinuirano smanjuje broj novooboljelih i umrlih od AIDS-a, a posljednjih godina se bilježi i blagi pad novih infekcija HIV-om.

U cilju zaustavljanja širenja infekcije HIV-om, svjetske su organizacije postavile globalne zdravstvene strategije i ciljeve za ubrzavanje i poboljšanje prevencije i liječenja koji uključuju okončanje epidemije HIV-a/AIDS-a do 2030. godine kao dio Globalnih ciljeva održivog razvoja (engl. Sustainable Development Goals, SDGs). Globalni ciljevi uključuju i ciljeve UNAIDS-a koji poziva zemlje da do 2025. godine postignu preduvjete za završetak epidemije (95 % zaraženih osoba je dijagnosticirano, 95 % dijagnosticiranih uzima antiretrovirusne lijekove i 95 % liječenih ima nemjerljivu viremiju).

Epidemiologija infekcije HIV-om i AIDS-a u Hrvatskoj

Prema preliminarnim podacima Registra za HIV/AIDS Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u razdoblju od 1985. godine, kada su zabilježeni prvi slučajevi zaraze HIV-om u Hrvatskoj, do polovine studenoga 2022. godine zabilježeno je ukupno 2002 osobe (1772 muškaraca i 228 žena) kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om, od čega ih je 613 oboljelo od AIDS-a. U istom je razdoblju od AIDS-a umrlo 255 osoba (349 od HIV-a/AIDS-a). Većina osoba kojima je dijagnosticirana infekcija HIV-om su bili muškarci (89 %) i najveći postotak prijavljenog puta prijenosa je seksualni odnos između muškaraca (71 %), dok je drugi najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca. Udio zaraženih putem injektiranja droga je 4%. Pojavnost infekcije HIV-om u Hrvatskoj se zadržala na niskoj razini, s blagim trendom porasta novodijagnosticiranih osoba do 2015. godine, što dijelom možemo objasniti uspješnijim otkrivanjem infekcije povećanom dostupnošću testiranja u zdravstvenim ustanovama i zajednici, te nakon 2015. blagim padom broja novooboljelih.

Prevencija i Nacionalni program prevencije HIV/AIDS-a

U Hrvatskoj se HIV/AIDS tijekom 37 godina od pojave prvih slučajeva (1985.) zadržava na niskoj razini, jednoj od najnižih u Europi, zahvaljujući kontinuiranoj i sustavnoj primjeni cijelog skupa mjera prevencije, dijagnostike i liječenja. Aktivnosti koje se u zemlji provode imaju za cilj održati povoljnu epidemiološku situaciju, te unaprijediti skrb za zaražene osobe i osobe u povećanom riziku za infekciju, sukladno globalnim ciljevima 95 % – 95 % – 95 %. Hrvatski nacionalni program za prevenciju HIV/AIDS-a obuhvaća medicinske, javnozdravstvene i obrazovne mjere, mjere destigmatizacije oboljelih, uzimajući u obzir važnost suradnje različitih partnera, uključujući organizacije civilnog društva, kako bi se uspostavilo koordinirano i sinergističko djelovanje svih dijelova društva u suzbijanju i sprječavanju HIV-a/AIDS-a.

Testiranje i rano otkrivanje infekcije je važna preventivna mjera, kako za individualno liječenje, tako i za sprečavanje širenja infekcije odnosno smanjenje broja novooboljelih osoba. Liječenje koje se započne rano je uspješnije. U Hrvatskoj je na petnaestak lokacija dostupno dobrovoljno savjetovanje i testiranje na HIV u zavodima za javno zdravstvo te u zajednici, kao nadogradnja zdravstvenom sustavu, gdje se osobe koje su u većem riziku zaraze HIV-om ili koje žele provjeriti HIV status mogu anonimno i besplatno testirati. Popis centara za dobrovoljno testiranje i savjetovanje možete pronaći ovdje.

Liječenje oboljelih od HIV infekcije antiretrovirusnom terapijom, koja je od 1997. godine dostupna, je prema pokazateljima ishoda liječenja te uključivanja i zadržavanja u skrbi uspješno, čime se poboljšava prognoza i kvaliteta života oboljelih te doprinosi sprečavanju širenja infekcije HIV-om. No, još je uvijek nepovoljno to što se dio zaraza HIV-om (oko 50 %) otkrije u kasnom stadiju HIV infekcije.

Važna poruka temeljena na medicinskim dokazima je Nemjerljivo=Nezarazno (N=N), koja znači da osobe koje žive s HIV-om i redovito uzimaju lijekove te imaju nemjerljivu razinu virusa ne mogu prenijeti HIV svojim seksualnim partnerima.

U današnje vrijeme je infekcija HIV-om postala kronična bolest s kojom je moguće živjeti, raditi i planirati budućnost zahvaljujući napretku medicinske znanosti, razvoju lijekova i društvenom pristupu oboljelima.

S obzirom na put prijenosa, dosadašnje iskustvo je pokazalo da je prevenciju infekcije HIV-om najbolje provoditi u kontekstu zaštite spolnog zdravlja odnosno objedinjujući prevenciju svih učestalih spolno prenosivih infekcija uz edukaciju o izbjegavanju rizičnih ponašanja i primjeni zaštitnih ponašanja.

Očuvanje zdravlja i prevencija bolesti započinje znanjem. No stečeno znanje treba primjenjivati i aktivno pristupiti zaštiti zdravlja.

Stoga je ove godine naglasak nacionalne kampanje na važnosti primjene znanja u zaštiti spolnog i reproduktivnog zdravlja uz promociju brojnih “alata” i usluga koje pomažu u informiranju i stjecanju znanja te njegovoj primjeni odnosno prakticiranju protektivnog ponašanja i korištenju preventivnih usluga.