Amiloidoza srca nastaje uslijed nakupljanja nepravilno savijenih ili polimeriziranih bjelančevina, najčešće transtiretina ili lakih lanaca imunoglobulina u intersticiju miokarda. Bolest se još uvijek teško otkriva jer se na nju kao mogući uzrok zatajivanja srca rijetko pomišlja. Dijagnoza se postavlja na temelju kliničke slike, anamnestičkih podataka, nalaza srčanih biomarkera, promjena u elektrokardiogramu, ehokardiografskom nalazu i/ili magnetskoj rezonanciji, koji zajedno mogu upućivati na dijagnozu. Donedavno je biopsija miokarda bila jedina pouzdana dijagnostička metoda za dokaz ove bolesti. Nuklearna medicina nudi mogućnost neinvazivnog postavljanja dijagnoze, no samo u pacijenata koji zadovoljavaju određene kliničke kriterije. Koriste se radiofarmaci obilježeni gama i pozitronskim emiterima namijenjeni prikazu skeleta ili direktnoj vizualizaciji amiloidnih plakova koji se nakupljaju u miokardu zahvaćenom amiloidozom. Dijagnostička vrijednost scintigrafije ovisi o korištenju te metode u ispravnom kliničkom kontekstu te o poznavanju i postupanju prema dijagnostičkom algoritmu. Posljednjih se godina transtiretinska amiloidoza sve više prepoznaje kao uzrok zatajivanja srca, a razvijaju se i nove terapijske mogućnosti. Stoga je interes za dijagnostiku, posebno nuklearno-medicinske metode povećan, a provode se i brojna istraživanja, naročito u području PET/CT dijagnostike.

Dorian Tokmadžić , Neva Girotto, Teodora Zaninović Jurjević , Sanja Klobučar, Svjetlana Grbac Ivanković, Tatjana Bogović Crnčić