Ovi podaci jasno pokazuju da post-COVID sindrom nije samo jedno stanje, već se čini da ima nekoliko podtipova. Razumijevanje temeljnih uzroka ovih podtipova može pomoći u pronalaženju strategija liječenja. Štoviše, u liječenju dugoog COVID-a potrebno je uključiti personalizirani pristup osjetljiv na probleme svakog pojedinca.

Istraživački tim analizirao je podatke aplikacije ZOE COVID za 1459 osoba koji su imali simptome dulje od 84 dana ili 12 tjedana, prema definiciji dugog COVID-a ili post-COVID sindroma.

Pronašli su da je najveća skupina analiziranih bolesnika imala simptome od strane živčanog sustava, poput umora, moždane magle i glavobolje. To je najčešći podtip među Alpha varijantom, koja je bila dominantna zimi 2020.-2021., i Delta varijantom, koja je bila dominantna 2021. godine.

Druga skupina imala je respiratorne simptome, poput bolova u prsima, kratak dah i nedostatka zraka, što bi moglo upućivati na oštećenje pluća. To je najčešći podtip za izvorni soj koronavirusa koji je dominirao u proljeće 2020., kada ljudi nisu bili procijepljeni.

Treća skupina uključivala je bolesnike koji su prijavili različite tjelesne simptome, uključujući lupanje srca, bolove u mišićima i promjene na koži i kosi. Ova je skupina imala neke od najtežih i iscrpljujućih višeorganskih simptoma.

Znanstvenici su zaključili da su podtipovi dugog COVID-a slični u cijepljenih i necijepljenih ljudi na temelju do sada istraženih varijanti. No podaci su pokazali da je rizik od dugog COVID-a smanjen cijepljenjem.

Iako su tri podvrste bile prisutne u svim varijantama virusa, druge skupine simptoma imale su suptilne razlike među varijantama, kao što su simptomi u želucu i crijevima. Razlike bi mogle biti posljedica drugih stvari koje su se promijenile tijekom pandemije, poput doba godine, društvenog ponašanja i liječenja.

Ovo otvara nove putove istraživanja za bolje razumijevanje COVID-19 i motivira provođenje kliničkih istraživanja koja bi mogla ublažiti dugoročne posljedice infekcije.