Sve te procjene sada su dobile i egzaktnu potvrdu u opsežnoj Studiji hrvatskog liječništva, u kojoj je ukupno sudjelovalo 5.077 liječnika zaposlenih u zdravstvu. Ovu longitudinalnu studiju, koja će se periodično ponavljati kako bi pratila radnu opterećenost, edukaciju, položaj i stavove hrvatskog liječništva kroz vrijeme, proveo je HLK tijekom svibnja ove godine.

Samo polovica specijalizanata opet bi odabralo medicinu

Rezultate cijele studije predstavit ćemo ove jeseni, no smatrali smo da je sada gorući trenutak za objavu podataka o specijalizantima. U studiji je, od oko 3.000 specijalizanata trenutno u Hrvatskoj, sudjelovalo njih čak 1.222. Na nezadovoljstvo i razočaranje tih mladih liječnika (prema Digitalnom atlasu hrvatskog liječništva njihova prosječna dob je 32 godine) najdramatičnije ukazuje činjenica da bi, da opet biraju zanimanje i studij, medicinu ponovno odabralo tek polovica specijalizanata. A to je tek vrh ledene sante rastućeg nezadovoljstva ovih liječnika na kojima treba počivati hrvatsko zdravstvo u sljedećim desetljećima“, ističe doc.dr.sc. Krešimir Luetić, predsjednik HLK-a.

Podaci koji proizlaze iz Studije hrvatskog liječništva poražavajući su po sadašnju i sve dosadašnje zdravstvene administracije jer su odraz dubine lošeg upravljanja elementima hrvatskog javnog zdravstva. Stavovi mladih liječnika, između ostaloga, pokazuju nisku razinu zadovoljstva poslom (prosječna ocjena tek 5,9 na ljestvici od 0 do 10) i u cijelosti jasno ukazuju na raširen osjećaj besperspektivnosti. Ovo je očito posljedica njihovog suočavanja s uvjetima rada u javnom zdravstvu, što je duboko zabrinjavajuće za održivost javnog zdravstva, smatraju u Liječničkoj komori.

Specijalizant koji radi prekovremeno prosječno odradi gotovo 500 prekovremenih sati godišnje

Studija nam znanstveno potvrdila da specijalizanti prosječno godišnje rade 480 prekovremenih sati (40 prekovremenih sati mjesečno), što je skoro trostruko više od dozvoljenog zakonskog maksimuma i, kao što svi dobro znamo, protuzakonito. Više od polovice specijalizanata (55 %) na poslu nema dovoljno vremena završiti sve obveze, 60 % je nezadovoljno vremenom koje imaju na raspolaganju za pacijente, dvije trećine ih je radilo i za vrijeme bolesti, a polovica ih često ili redovito pokriva dva ili više radilišta npr. ambulantu i odjel ili hitni prijem i operacijsku salu. Samo 1 od 10 specijalizanata (11 %) svoju plaću za uloženi trud i postignuća smatra odgovarajućom, a zadovoljstvo plaćom na skali od 0 do 10 je tek 4,8. Nitko se ne treba čuditi da je u takvoj situaciji više od polovice specijalizanata (55 %) detaljno pretraživalo mogućnosti odlaska na rad u inozemstvo gdje sve više vide svoju perspektivu, jer ih tamo očekuju bolji radni uvjeti i uređen sustav.

Ministarstvo i Vlada moraju odmah poduzeti ključne mjere kako 11 % specijalizanata kod kojih su šanse za odlazak u inozemstvo već u sljedeće tri godine visoke i vrlo visoke, uistinu i ne bi otišlo u inozemstvo. Još 2016. Komora je pripremila novi model specijalističkog usavršavanja i od tada on spava u nekoj ladici Ministarstva. Posljedica ignoriranja problema od strane politike je da manje od trećine (29 %) specijalizanata danas stječe vještine praktičnih postupaka primjereno stupnju specijalističkog usavršavanja, a samo jedna petina (19 %) je ostvarila stručne kompetencije sukladne planu specijalizacije. U Komori su bili zatečeni podatkom da više od polovice (53 %) specijalizanata nije nikada razgovaralo s glavnim mentorom o planu specijalizacije.