Uvod: Tehnologija mješovite stvarnosti je tehnologija u nastajanju. Ona omogućuje „utapanje“ virtualnih objekata u okolinu korisnika. To se može ostvariti pomoću zaslona koji se montiraju na glavu. Mnoge nedavno objavljene studije sugeriraju mogućnost korištenja ove tehnologije za potporu održavanja kognitivnih sposobnosti kod osoba s neurodegenerativnim poremećajima (ND). Međutim, većina studija istraživala je poboljšanje kognitivnih sposobnosti, a nedostaju istraživanja koja bi odgovorila na pitanje kako ova tehnologija može pomoći starijim osobama da što duže budu neovisne i sigurne u obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. Istraživači su zaključiti da je ključno dokumentirati mogućnost korištenja tehnologije mješovite stvarnosti kao podrške u samostalnom funkcioniranju starijih osoba u svakodnevnim aktivnostima.

Cilj: Ova je studija dio veće studije usmjerene na korištenje kognitivne ortoze s tehnologijom mješovite stvarnost kao podrška samostalnom funkcioniranju osoba s neurodegenreativnim poremećajima. Cilj studije je istražiti poteškoće s kojima se starije osobe s ND-om susreću u svakodnevnom životu kako bi osigurali da tehnologija mješovita stvarnost zadovoljava njihove potrebe (najučinkovitije intervencije u ovoj populaciji kako bi se odredilo koje vrste pomoći treba pružiti tehnologija mješovite stvarnosti). Cilj je utvrditi kako bi tehnologija mješovite stvarnosti mogla pružiti pomoć u promicanju starenja u vlastitom domu, te koji su glavni pokretači i prepreke u korištenju ove tehnologije.

Metode: Istraživači su proveli deskriptivno, kvalitativno istraživanje. Održano je ukupno 5 fokus grupa s radnim terapeutima, stručnjacima na području neurodegenerativnih bolesti i funkcionalnim učincima ovih bolesti (N=29). Svaka fokus grupa sastala se jednom u trajanju od 1 sata. Sve fokus grupe su održane u razdoblju od 3 mjeseca. Korišten je polustrukturirani vodič za intervju. Svi grupni intervjui snimljeni su audio vrpcom uz pristanak svakog sudionika kako bi se olakšala analiza podataka. Učinjena je induktivna kvalitativna analiza u četiri faze transkripcije i kodiranja audio zapisa, te redukcija podataka i razvoj matrice.

Rezultati: Glavne poteškoće s kojima se ova populacija susrela bile su pamćenje dovršetka zadataka, započinjanje i planiranje zadataka. Nekoliko intervencija koristi se za poboljšanje neovisnosti ove populacije, kao što su prevencija, pojednostavljenje ili olakšavanje, prilagodba i kompenzacija. Upotreba tehnologije čiste mješovite stvarnosti kod starijih osoba s ND-om za promicanje neovisnosti i sigurnosti kod kuće je obećavajuća i može odgovoriti na nekoliko kliničkih funkcija. Ova tehnologija ima dobar potencijal za korištenje u ovoj populaciji i uključuje određene olakšice i prepreke, poput resursa, tehničkih aspekata i društvenih razloga.

Zaključci: Kognitivna ortoza koja će se razviti u ovoj studiji poslužit će razvoju koncepta pružanja podrške osobama s ND-om uz pomoć korištenja tehnologije mješovite stvarnosti.