Međutim, endovaskularna terapija je bila povezana s povećanom incidencijom intrakranijalnog krvarenja.

Endovaskularno liječenje akutnog ishemijskog moždanog udara općenito se izbjegava u slučaju opsežnog moždanog udara. 

Istraživači iz Japana su proveli multicentrično, otvoreno, randomizirano kliničko ispitivanje u koje su uključeni pacijente s okluzijom velikih cerebralnih žila i opsežnim moždanim udaraom na snimci, (naznačane vrijednosti ranog CT rezultata (ASPECTS) programa Alberta za moždani udar od 3 do 5 (na skala od 0 do 10, gdje niže vrijednosti ukazuju na veći infarkt). Pacijenti su nasumično raspoređeni u omjeru 1:1 u istraživanu skupinu te podvrgnuti endovaskularnoj terapiji uz medicinsku skrb ili u kontrolnu skupinu koja je primila samo medicinsku skrb. U obje skupine korištena je prema potrebi alteplaza u dozi od 0,6 mg po kilogramu tjelesne težine. Primarni ishod bio je modificirani rezultat Rankinove ljestvice od 0 do 3 (na ljestvici od 0 do 6, viši rezultati ukazuju na veći invaliditet) nakon 90 dana. Sekundarni ishodi uključivali su pomak u rasponu modificiranih rezultata Rankinove ljestvice prema boljem ishodu nakon 90 dana i poboljšanje od najmanje 8 bodova na ljestvici moždanog udara Nacionalnog instituta za zdravlje (NIHSS) (raspon, od 0 do 42, viši rezultat ukazuje na veći deficit) u 48 sati.

Ukupno je uključeno 203 bolesnika, 101 u ispitivanu i 102 u kontrolnu. Približno 27% bolesnika u svakoj skupini primalo je alteplazu. Postotak pacijenata s modificiranom Rankinovom skalom od 0 do 3 nakon 90 dana bio je 31,0% u skupini koja je imala endovaskularnu terapiju i 12,7% u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 2,43; 95% interval pouzdanosti [CI], 1,35 do 4,37; P=0,002). Redni pomak u rasponu modificiranih rezultata Rankinove ljestvice općenito je favorizirao endovaskularno liječenje. Poboljšanje od najmanje 8 bodova na NIHSS rezultatu nakon 48 sati primijećeno je u 31,0% pacijenata u ispitivanoj i 8,8% onih u kontrolnoj skupini (relativni rizik, 3,51; 95% CI, 1,76 do 7.00), a bilo kakvo intrakranijalno krvarenje dogodilo se u 58,0% bolesnika u ispitivanoj, odnosno u 31,4% u kontrolnoj skupini (P<0,001).