Godišnje se zbog zdravstvenih poteškoća uzrokovanih alkoholom liječi oko 9000 ljudi, a 1800 osoba zbrinjava se zbog akutne opijenosti, što sve skupa znatno opterećuje zdravstveni sustav. Kulturološko pijenje alkohola u našim krajevima je i dalje aktualno uz liberalne svjetonazore u mladih uz poimanje konzumacije alkohola kao društveno poželjnim. Najveći broj ljudi pije prigodno ili umjereno, bez štetnih posljedica. U ostalih pijenje poprima razmjere štetne navike, a kasnije i prerasta u oziljan poremećaj s nizom štetnih učinaka po zdravlje. Prije razvoja same ovisnosti javlja se niz pokazatelja zlouporabe kao što su zabrinutost obitelji te narušeni odnosi u obitelji ( nasilje), društveno nepoželjnja ponašanja poput prometnih prekršaja, ispadi u ponašanju same osobe koja zloupotrebljava alkohol uz  amneziju za isto. Upravo prepoznavanje tih ranih pokazatelja štetne uporabe alkohola te pravodobno reagiranje i traženje stručne pomoći smatra se ključnim u spriječavanju razvoja alkoholne bolesti te daljnjih oštećenja po zdravlje. Preporuča se u tim ranim fazama javljanje odlazak u neko od savjetovališta za probleme ovisnosti jer upravo intervencije u tim ranim fazama polučuju najviše pomaka. Puno teža stanja uz već narušeno tjelesno stanje zahtjevaju bolnički tretman.

Alkohol pokazuje bifazični učinak što će reći da je početno djelovanje stimulirajuće, anksiolitičko i blaže euforično, a poslije nastupa depresivni učinak. Upravo zbog stimulirajućeg učinka pijenje alkohola je rašireno među općom populacijom. Rizičnim pijenjem se smatra kada muškarac popije 5 ili više pića na dan, dok kod žena ta količina iznosi 3 standardna pića na dan. Pod standardnim pićem podrazumijeva se 10 mL (oko 8 g) čistog alkohola. To je otprilike jednako količini od 250 mL piva ili 25 mL žestokog pića ili 100 mL vina s 10 % alkohola. U Centrima za mentalno zdravlje osobito je značajan sekundarni ili simptomatski alkoholizam, a to je onaj koji se javlja uz primarni psihijatrijski poremećaj kao što je depresija. Ovisnost o alkoholu se smatra nakon ovisnosti o nikotinu i kofeinu najčešćom ovisnošću s tendencijom daljnjega rasta. Alkoholizam kao bolest nosi sa sobom niz komplikacija što psihičkih što fizičkih. Najčešće psihičke komplikacije jesu: poremećaji raspoloženja, anksiozni poremećaji i seksualni poremećaji te poremećaji spavanja. Tjelesne komplikacije manifestiraju se kao oštećenje mozga te perifernog živčanog sustava, oštećenje probavnog trakta, gušterače, bolesti srca, oštećenja kože. U majki koje zloupotrebljavaju alkohol tijekom trudnoće povećan je rizik od javljanja fetalnog alkoholnog sindroma koji stvara niz komplikacija kod novorođenčeta ( tjelesne anomalije, oštećenje srca).

Prema DSM-5 klasifikaciji duševnih poremećaja problematični obrazac uzimanja alkohola manifestira se prisutnošću najmanje dva od slijedećih kriterija u 12-mjesečnom razdoblju:

1. Uzima se u većim količinama ili tijekom dužeg razdoblja nego što je bilo namjeravano.

2. Trajna težnja ili neuspješno nastojanje da se smanji ili kontrolira uzimanje.

3. Velik dio vremena provodi se u aktivnostima vezanim uz nabavljanje alkohola, uporabu ili oporavku od njegovih učinaka.

4. Žudnja, snažna želja ili poriv za uzimanjem alkohola.

5. Konzumacija dovodi do neuspjeha u ispunjavanju važnih obaveza na poslu, u školi ili kod kuće.

6. Nastavak uzimanja unatoč perzistirajućem ili opetovanom pojavljivanju društvenih ili međuljudskih problema izazvanih ili otežanih učincima alkohola.

7. Prekidaju se ili reduciraju važne društvene, poslovne ili rekreacijske aktivnosti.

8. Ponavljana konzumacija u situacijama u kojima je to fizički opasno.

9. Alkohol se nastavlja uzimati usprkos znanju o postojanju nekog trajnog i ponavljanog fizičkog ili psihološkog problema koji je vjerojatno izazvan ili pogoršan uporabom.

10. Pojavljivanje tolerancije koja se manifestira kao potreba za većom količinom kako bi se postigao učinak te smanjenje učinka pića kada se i dalje uzima ista količina.

11. Pojava sindroma sustezanja uz razvoj karakterističnog sindroma sustezanja te uzimanje alkohola kako bi se smanjili ili izbjegli simptomi sustezanja.

Posebnu kategoriju zauzima konzumacija alkohola kako bi se smanjili neželjeni efekti drugih psihoaktivnih tvari ili se koristi kao zamjena kada druge psihoaktivne tvari nisu dostupne. Važno je napomenuti kako se prva epizoda alkoholne intoksikacije najčešće pojavljuje sredinom tinejdžerske dobi. Upravo ta dobna skupina predstavlja povećan rizik te ranjivost za kasniji razvoj alkoholne ovisnosti. Upravo kroz razvoj kvalitetnih političkih strategija kako bi smanjili abuzus alkohola u najranjivijim populacijama te ograničenje prikazivanja alkohola kroz medije kao društveno poželjnog ponašanja svakako može spriječiti da vulnerabilni pojedinci ne krenu na put ka prekomjernom pijenju, a kasnije i razvoju same ovisnosti.